Nakon što je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe na pastoralnom služenju u Križevačkoj eparhiji odnosno umirovio je vladiku križevačkog mons. Nikolu Kekića, 18. ožujka 2019. točno u podne u Rimu i Zagrebu objavljena je vijest o imenovanju o. Milana Stipića, župnika u Jastrebarskom, apostolskim upraviteljem Križevačke eparhije.

O. Milan svečano je uveden u službu 13. travnja 2019. godine u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Liturgiju je služio umirovljeni križevački vladika mons. Nikola Kekić zajedno s kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj mons. Giuseppeom Pintom, nadbiskupom dađkovačko-psječkim Đurom Hranićem, biskupom bjelovarsko-križevačkom Vjekoslavom Huzjakom te drugim nadbiskupima i biskupima Hrvatske biskupske konferencije, biskupima iz susjednih zemalja i njihovim predstavnicima te klerom Križevačke eparhije i brojnim rimokatoličkim svećenicima.

Tim povodom donosimo razgovor o s mons. Milanom Stipićem o njegovoj prvoj godini na čelu Križevačke eparhije, određenim planovima, promišljanjima i aktualnim temama. Inače, zbog navedene situacije mons. Milan Stipić nalazi se u Kričkama, kod Drniša, gdje je svojevremeno bio i u službi.

Oče Milane prošlo je godinu dana od kada vodite Križevačku eparhiju. Možete li napraviti neki rezime Vaše prve godine službi ordinarija Križevačke eparhije?

Tih godinu dana bilo je prilično aktivno. Bilo je jako puno posla. Obišao sam gotovo sve naše grkokatoličke župe, dakle njih 40-ak na području Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine, koje Eparhija obuhvaća. U ovom razdoblju bilo je i mnoštvo duhovnih, ali i kulturnih događaja u organizaciji grkokatoličke zajednice.

U ovom periodu dobili smo crkvu i napravili duhovni centar za grkokatolike u Ljubljani, a isto tako od Zadarske nadbiskupije dobili smo crkvu i u Zadru u kojoj ćemo moći služiti liturgiju. S tim zahvatima krenut ćemo kada prođe ovo vrijeme pandemije i restrikcija koje ona nosi. Posebno bih želio istaknuti odličan odnos sa svećenicima, klerom, a napose vjernicima. Uređujem i svoj stan u Križevcima, gdje se namjeravam, naravno nakon pandemije, preseliti i živjeti u Križevcima.

To je zasigurno lijepa vijest za Križevce, ali i Križevčane, budući da se nakon dugog niza godina biskup, odnosno u Vašem slučaju, ordinarij vraća u središte biskupije. Na kraju krajeva, kada sam s Vama, prije nepunih godinu dana isto razgovarao, najavili ste upravo taj potez.

Također, u prostoru biskupske rezidencije uređujemo i prostorije, gdje će službeno biti i uredi Ordinarijata Križevačke eparhije. To znači da cijela uprava biskupije će biti u Križevcima. U skladu s ovom najavom, već sam pričao sa našim katedralnim župnikom o. Mihajlom, s kojim imam odlučnu suradnju, štoviše i prijatelji smo, i pokrenut ćemo neke pastoralne programe za koje vjerujem da će obogatiti duhovni i vjerski život Križevaca i okolice.

Teško je sada izbjeći ovu trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo, ne samo mi u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. Smatrate li da je ovo neka vrsta opomene, da se tako izrazim, neka vrsta Božje poruke, prilika za novi početak, za pomirenje s Bogom i približvanje Bogu. Je li ovo vrijeme da ljudi sebe preispitaju? Treba li nam neka vrsta tog novog početka?

Ne smatram da se korijen ili početak koronavirusa skriva u nekoj Božjoj potrebi da kazni ljude. Ne bih teološki na ovaj način uopće želio razmišljati. Smatram, ali i to bi bio neki evanđeoski način gledanja, da Bog koristi svaku priliku da nas kroz nešto dovede do dobra. Bog koristi priliku s ovom nevoljom, koju imamo u svijetu, da nas, na neki način, malo promijeni i da vidi ono što je u nama pošlo kao loše vrati na dobar put.

Tu prije svega mislim na odnos prema Bogu, pobožnost, duhovnost na vjeru u ljudima, ali isto tako mislim i na naš društveni, socijalni odnos. U tom odnosu smo zapravo Boga i ljubav prema bližnjem zamijenili sa božanstvom novca, nekakvoga materijalizma, koji nam je postao prioritet, htjeli mi to ili ne. Tako je to počevši od planiranja obitelji, izbora zanimanja, i sl., i tako je svugdje postala prioritet zarada i novac.

Nažalost, tom prokletstvu imanja nisu imuni ni ljudi, uključujući od kleričkih krugova, pa nadalje do svjetovnih zanimanja. Dakle, svi su postali podložni tome. Možda je Bog htio malo zaustaviti našu civilizaciju da malo razmislimo i da napravimo neki restart, da ljudi otkriju u sebi nešto pozitivno i da otkriju i pokrenu nekakav novi stil života s boljim međuljudskim odnosima. Međutim, teško možemo znati što će biti kada se ovo završi.

Mi svećenici u svim događajima i ovim konkretnim i društvenim volimo gledati i neku teološku prizmu. Gledajući s te strane ja vidim da je ovo određeni Božji poziv na pozitivnu promjenu.

Uz sve ove nedaće dogodio se i potres u Zagrebu. Oštećenja nisu zaobišla ni grkokatolička zdanja. U kakvom je stanju grkokatoličko sjemenište i konkatedrala Sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu?

Sjemenište je dosta oštećeno i prionulo se onoj najnužnijoj obnovi kako bi se najosnovnije stvari sanirale. Naravno, sama zgrada je stara što je uzrokovalo još više oštećenja, jer je građena po starim standardima i principima, koji nisu bili otporni na ovakav potres. Konkatedrala Sv. Ćirila i Metoda je isto oštećena, ali Bogu hvala ne kao ostale zagrebačke crkve. To je sada veliki križ za našu malu zajednicu i tu moramo sve učiniti kako bi se to u potpunosti vratilo u funkciju.

Vjerujem da ste medijski upućeni u incident koji se dogodio na Uskrs u jednoj splitskoj župi i događajima koji su se tijekom uskršnjeg jutra odvijali. I sam Sveti Otac papa Franjo kao i HBK jasno su dali do znanja da treba poštovati odluke civilnih vlasti u vrijeme ove ugroze. Kako Vi gledate na tu situaciju?

Tu su u pitanju dvije krajnosti. Za vjernike je duhovni život jako bitan, pogotovo u kriznim situacijama, kada je bitan odnos s Bogom. Mi njima možemo dati taj odnos s Bogom preko sakramenata i preko Svete službe Božje. Mi smo donijeli takvu odluku da se bogoslužje ne odvija javno, prvenstveno zbog sigurnosti ljudi i njihova zdravlja.

Međutim, s druge strane smo svjedoci situacije, gdje vidimo kilometarske kolone pred dućanima i sl. i to u neku ruku ne predstavlja opasnost. Tu vidimo tu jednu diskrepanciju.

Želim istaknuti da smo mi kao Crkva, kao vjernici pozvani poštovati zakon, pa tako i tu odredbu koju je Nacionalni stožer civilne zaštite dao zbog sigurnosti prema drugim ljudima.

Smatram da se to moglo i drugačije odrediti, pa da bude ipak neki režim bogoslužja u crkvi prisutan, pogotovo na uskršnje dane bez da se prave neke gužve. Ne bih želio ulaziti u te detalje. U svakom slučaju ne treba pretjerivati u ničemu. U ovoj situaciji je trebalo naći neki srednji put. Ne bih osuđivao svećenika, koji je skupio neku grupicu ljudi i s njima pokušao imati euharistijsko slavlje, ali isto tako ne bih osuđivao one koji vode brigu da se ljudi ne okupljaju zbog zdravstvenih razloga.

Kada rezimiramo. U pravu su i jedni i drugi, stoga smatram da se trebao naći, kako sam već spomenuo, neki srednji put. Pozivam ljude i naše vjernike da poštuju mjere i preporuke koje je propisao Stožer, zbog zajedničkog zdravlja. Najgore je što nitko od nas ne zna kako će se sve završiti. Žao mi je vjernika koji su se pripremali za ovo uskršnje slavlje te su na neki način ostali uskraćenji za to slavlje, ali ipak treba poštovati odluke struke i liječnika kao i svih onih relevantnih.

Međutim, svjedoci smo da se Crkva trudi preko društvenih mreža i ostalih medija maksimalno omogućiti vjernicima euharistijsko slavlje. Pročitao sam nedavno da neki smatraju da je možda došlo i do hiperprodukcije prijenosa svetih misa. Osobno ne vidim ništa loše u tome.

Nama upravo mediji omogućavaju da možemo svugdje biti i privatno prisutni bez ikakvih problema. Vidimo da svi koji imaju facebook mogu izaći u javnost i može prenositi bilo koji događaj. Ima toga jako puno. Međutim, treba razumjeti da svećenici koji su sada zatvoreni i nemaju pristup svojim vjernicima žele im omogućiti bar dio nekog molitvenog i duhovnog života. Smatram da je to pozitivna stvar. Toga ima puno, jer je svima moguće to raditi.

Cijenim način, jer su se svećenici potrudili približiti svojim vjernicima. Ideja je dobra. Međutim, ima tu i nekih egzibicionističkih pokušaja koji su smiješni i onda to ljudi gledaju s podsmjehom.

Oče Milane, hvala na razgovoru i na mnogaja ljeta.

Za kraj svima želim čestit i blagoslovljen Uskrs svim kršćanima u Križevcima i okolici. Sve ih pratim u molitvama i radujem se trenutku kada će prestati ove restrikcije da se vratimo našem aktivnom radu i životu naše grkokatoličke katedrale i biskupije u Križevcima. Na mnogaja ljeta.

Razgovarao: Dejan Pernjak