Tu je odluku donijelo Gradsko vijeće Slunja na sjednici 14. listopada, a na inicijativu gradonačelnice Mirjane Puškarić. U obrazloženju se ističe njegova dokazana velika požrtvovnost za svoj narod u svim nedaćama, posebice u danima spašavanja najranjivijih iz obruča rata i u godinama progonstva. Priznanje mu je uručeno u nazočnosti brojnih gostiju pristiglih u Slunj tijekom obilježavanja 31. godišnjice progonstva i razaranja Slunja a uručila ga je gradonačelnica Puškarić te je tom prilikom i predstavljen životni put mons. Pecića.

Mons. Pecić rođen je 1941.godine u Vagancu. Župničku službu Slunj i Hrvatski Blagaj preuzima 1986., gdje nastavlja aktivnosti svojih prethodnika koji su izdavali dekanatska glasila, “Župnu panoramu” kao katolički bilten Slunja i okolice i list slunjskoga dekanata “Mostovi”, a mons. Pecić od 1987. izdaje godišnjak pod istim nazivom. Koliko je to bilo važno vidljivo je u vremenu progonstva Slunjana i stanovnika susjednih općina Rakovice i Cetingrada, kada su “ratni” Mostovi iz 1992. godine tiraže 2000 primjeraka bili preuzeti od naroda u trenu, prisjećaju se u Gradu Slunju. Mons. Pecić cijelo je to vrijeme bio uz svoj narod, djecu je do okupacije stalno vozio na more u Crikvenicu i Rijeku, a uspostavio je i suradnju s Caritasima iz Italije i Njemačke. Posebno je užarena situacija bila nakon pada Vaganca 8. listopada 1991. kada je posjetio to spaljeno mjesto da zbrine preživjele. Uhitili su ga niški specijalci zajedno sa svećenikom Josipom Bogovićem i dvjema redovnicama te ih odveli u Korenicu. Ondje su doživjeli torturu, tjelesno i psihičko maltretiranje.

Kad smo bili prinuđeni napustiti Slunj 16. studenoga 1991., matične knjige i dio važnijih stvari trebalo je nekamo spremiti. Mons. Pecić je sam spremio kipove iz crkve u podrum ispod knjižnice, a ispod njih u zemlju zakopao dnevničke zapise. Matične knjige je zazidao u jednu nišu u podrumu župne kuće. Tijekom okupacije mons. Pecić je neumorno obilazio prognane Slunjane od Karlovca i Zagreba do Ogulina i Oštarija, imao redovite nedjeljne mise. Pomogao mu je i mons. Juraj Petrović davši mu bratov auto, a kasnije Caritasov, da lakše obilazi prognane vjernike. S njim je često u obilascima bio i mons. Mile Bogović, kasnije prvi gospićko-senjski biskup. I za vrijeme progonstva tiskao je “Mostove”, koje su Slunjani u privremenoj hrvatskoj dijaspori jedva čekali. Povratkom nakon oslobodilačke vojno-redarstvene akcije “Oluje” mons. Pecić se sa svojom pastvom vratio u razrušeni Slunj. Počela je obnova puna entuzijazma i optimizma. Osim dviju knjiga događaja za vrijeme Domovinskoga rata, izdao je i zbirku poezije “Srušeni tornjevi – stihovi u ratu i progonstvu”.

„Zakopani dnevnik” izdao je 2003. godine, a sljedeće godine “Godine otpora i hrabrosti” s podnaslovom “Čitanje znakova i vremena u razdoblju od 1991. do 2003. godine.” Od 1995. do 2005. godine mons. Pecić je redovito vodio dnevnik, na temelju čega je i napisao dvije spomenute knjige, kao i godišnjak “Mostove” svih proteklih godina.

Godine 2005. mons. Pecić otvorio je mrežnu stranicu župe. Pokretanjem stranice odlučio se svaki dan staviti vijest te da svaku vijest prati i fotografija. Pratio je, ne samo vjerska, nego sva društvena događanja kroz koja se može istaknuti teološka dimenzija poput solidarnosti, empatije i pomaganja slabijima i onima u potrebi. Koliko je župna stranica čitana govori 12 tisuća ulaza dnevno, od kojih je mnogo onih od Slunjana iz dijaspore.

Razgovorljiv, dobrodušan, hrabar, požrtvovan, pisac, pjesnik, sluga Božji odlike su mons. Mile Pecića. Za vrijeme svećeničkog služenja za svakog čovjeka pronalazio je put koji vodi prema Bogu. U kolovozu ove godine mons. Mile Pecić je umirovljen i smješten u biskupijski dom za umirovljenike u Gospiću. Zbog svega navedenog zaslužuje našu zahvalu i priznanje, a njegovim proglašenjem za počasnog građanina Grada Slunja, iako simbolično, trajno ostaje naš sugrađanin“, poručila je slunjska gradonačelnica.