Mons. Milovan predvodio središnju proslavu Dana posvećenog života za Porečku i Pulsku biskupiju

Redovnice i redovnici okupili su se u poslijepodnevnim satima, a u predavanju je p. Diego Deklić istaknuo pojam zajedništva, s naglaskom na zajedništvo u redovničkim zajedništva. Pojasnio je u prvom redu da dobro i uspješno zajedništvo ovisi o povezanosti svih članova zajednice s Kristom.

Misno slavlje, pod predsjedanjem umirovljenog porečkog i pulskog biskupa Ivana Milovana, započelo je obredom blagoslova svijeća u dvorištu crkve te procesijom ulaska u crkvu.

Na početku homilije, biskup Milovan je naglasio kako je blagdan Svijećnice, blagdan koji je obilježen simbolom svijetla pa je tako i ulazna procesija s upaljenim svijećama „znak našega hoda za Kristom koji je svjetlo svijeta”. Podsjetio je i kako se taj blagdan smjestio između velikih svetkovina, Božića i Uskrsa koji su u znaku svjetla.

„Naime, Krist se pokazuje kao svjetlo već u božićnoj noći. Ne samo stoga što je rođen u noći, već i što je rođen u noći svijeta koji je u tami grijeha. I mudracima je svijetlila zvijezda. Kod prikazanja u hramu na taj blagdan, On se objavio u svojoj slavi. Tijekom tri godine javnog naučavanja navješćivao je evanđelje. „Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku”, a oni koji su gledali Isusa, koji su slušali Njegove riječi, vidjeli Njegova djela, spoznali su što je to Božje svjetlo koje svijetu donosi radost, dobrotu, ljepotu i novi život. Svjetlo Isusa Krista je najsnažnije zasjalo u uskrsnoj noći. Nakon najdublje tame, tame Velikoga petka, smrti Sina Božjega na križu, rađa se novi život, svjetlo uskrsnuća. uskrsna svijeća znak je Krist je živ. Kao svjetlo svijeta, On daje dar Duha Svetoga na svetkovinu Duhova da rasvijetli svoje vjernike”, rekao je propovjednik.

Nadalje je podsjetio kako je simbol svjetla znak svega onoga što u vjeri proživljavamo, a od starine se kršćani nazivaju prosvjetljenima. Simbol toga je svijeća koja se daje kod krštenja, prve pričesti kod potvrde i u času smrti.

U nastavku homilije je naglasio kako je to i blagdan Isusova prikazanja u hramu. Isusovi roditelji su ga prikazali u jeruzalemskom hramu kako je bilo propisano židovskim zakonom 40 dan nakon rođenja. „Slika je to i navještaj kako će On sebe za života prikazivati Bogu Ocu, a vrhunac je bila žrtva križa. U tom smislu svi mi, čitavog našeg života, osobito kod nedjeljnih misa pozvani smo prikazati svoje dane, trpljenje molitve djela i trpljenja Gospodinu, svoj života, rad i patnju prikazivati Bogu za naše spasenje, i spasenje svijeta“.

Na kraju homilije, biskup Milovan je naglasio činjenicu kako je u duhu blagdana Prikazanja Gospodinova papa Ivan Pavao II. taj blagdan proglasio Danom posvećenih osoba, redovnika i redovnica koji polažući zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće na dodatan način sebe prikazuju, posvećuju Bogu. U tom vidu je podsjetio i na riječi pape Benedikta XVI. upućene redovnicima kojima ih podsjeća da su oni stvaralački pozvani odgovoriti na izazove današnjega vremena te im zahvaljuje za službu evanđelju, za njihovu ljubav prema siromašnima, trpećima, za njihovo nastojanje u odgoju i kulturi, za neprekidnu molitvu koja se uzdiže iz samostana.

„Danas na Svijećnicu svi smo u hodu hodali za svjetlom, simbol Isusa Krista. Trudimo se hoditi za Njim koji je svjetlo našega života. Prikazanje u hramu poziv je svima nama da prikazujemo sebe, naše drage obitelji, osobito našu djecu i mlade, i naše bolesnike. Stoga molimo: ‘Gospodine, Isuse Kriste, daj na po daru Duha Svetoga biti odsjaj u svijetu u kojem živimo’”, riječi su kojima je biskup Milovan zaključio homiliju.

Nakon homilije održan je obred obnove redovničkih zavjeta.