U propovijedi biskup Mrzljak govorio je o misteriju Neba, kao vječnoj tajni koju čovjek sam vjerojatno nikada neće do kraja moći razumjeti. „Zato možda o Nebu treba razmišljati na jedan drugačiji način. Čovjek mora podići pogled sa Zemlje prema gore. Znači da se čovjek treba uzdići od onog čistog prizemnog prema nečem višem što postoji u čovjeku, ali i izvan našeg ljudskog iskustva. Bog je oduvijek govorio ljudima. Od proroka u Starome zavjetu do anđela Gabrijela kojeg je poslao Blaženoj Djevici Mariji. A tada se dogodio najvažniji događaj u ljudskoj povijesti, događaj koji i nadilazi ljudsku povijest, kada je sam Bog sišao s Neba i došao k nama ljudima.

To je Božji govor kojeg treba prepoznati i pred njega stati u poniznosti. Bez obzira koliko imali sposobnosti i znanja, treba biti ponizan. Tek tada čovjek može razmišljati o Nebu i Božjoj riječi koja se utjelovila.

Tu možemo vidjeti Mariju kao primjer, kao onu koja je uvijek bila spremna čuti što joj Bog govori. Čak i onda kada to nije bilo lako razumjeti, poput najave da se upravo po njoj, običnoj palestinskoj djevojci, ostvari ta velika tajna Božjeg utjelovljenja. I mi možemo slijediti Mariju. Početak boljega svijeta bio bi upravo kada bismo slijedili Marijin primjer da čujemo što Bog govori nama, ljudima 21. stoljeća.

Što Bog govori čovjeku velikoga znanja i novih spoznaja? Odgovorit će mnogi ‘taj veliki čovjek koji nema granica, zar da on razmišlja o Bogu i sluša nekog drugog osim sebe’? Ali mi znamo da je Božja riječ uvijek živa. Glavno je pitanje kako ona danas odjekuje te prihvaćamo li je s vjerom poput Marije“, istaknuo je biskup.

U nastavku propovijedi naglasio je tri momenta iz Marijina života u kojima svatko od nas može vidjeti sebe. Prvi je kada je Marija prihvatila Božju riječ i shvatila što treba činiti. Drugi je njena patnja i bol pod križem, a treći njezino uznesenje na Nebo.

„To vrijedi i za nas. Najprije moramo prepoznati svoju ulogu u obitelji i društvu. Trebamo vidjeti na koji način najbolje možemo pridonijeti svijetu od kojeg očekujemo da bude bolji.

Ima li teže situacije u životu od one kada majka gleda kako joj razapinju sina. Čini joj se da joj život propada. Svi su otišli, a ona s Ivanom ostaje nemoćna pod križem. Mač boli prolazi njezinim srcem. Ima li težeg trenutka kojeg si možemo zamisliti?

Ali i mi ljudi prolazimo kroz razne teškoće u životu. Tu možemo prepoznati teške trenutke i našeg života kada se mučimo, trpimo i na kraju umiremo. Tada, kada se čini da je sve gotovo, dolazi današnji dan, proslava, možemo reći Marijina Uskrsa. Marija je dušom i tijelom uznesena na Nebo, k svome sinu. To je najveća nagrada koju je mogla postići.

Kada mi kročimo našim zemaljskim putem moramo se pitati kako idemo našim vremenitim životom i isplati li se žrtvovati. Marija se žrtvovala za svog sina Isusa prihvaćajući Božju riječ. Jesmo li se mi spremni žrtvovati umjesto stalnog traženja lagodnosti života? Zato je važno prepoznati put kojim treba ići u osobnom, obiteljskom i društvenom životu.

Koliko današnji svijet prepoznaje vrednote koje su često u suprotnosti s onim vrednotama koje nam svijet nudi? Treba se stoga othrvati lakšim i jednostavnijim ponudama od puta kršćanskog života. I uvijek treba imati na umu da biti pravi kršćanin nije lako. Isus nije učenike mamio jeftinim obećanjima, već je pozvao neka svaki dan nose križe svog života. To znači žrtvovati se jedni za druge. Bez takvog stila ne možemo ići naprijed i nećemo biti početak novog boljeg svijeta, a Marija je sigurno početak boljeg svijeta“, poručio je mons. Mrzljak.