Misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je biskup Fazekas, dok je jutarnju dvojezičnu misu predvodio rektor svetišta preč. Željko Šipek, a popodnevnu misu za starije i bolesne te djelatnike Caritasa predvodio je vlč. Pasko Csaba.

U homiliji biskup Petanjak podsjetio je okupljene kako nedjeljom, kada je dan Gospodnji, ne smijemo biti tužni, nego radosni, da svi vide da smo Isusovi. Također, biskup je sve pozvao da poput naših starih mogu dati zavjet Nebeskoj Majci Mariji. Kako je rekao: „ne mora to biti nešto veliko, ali svatko od nas može izmoliti jednu molitvu na dan ili obaviti kakvu trodnevnicu, devetnicu…“

To, kako je naglasio biskup, ne treba Gospi, nego nama, „da mi sami sebe podsjećamo na ono što jesmo, na naše zavjete, bilo da su oni svećenički, redovnički, bračni… Tako ćemo ostati Gospodinovi i sami sebe usmjeravati na svom životnom putu“.

„Budući da je ovo Gospino svetište, vi stariji ćete se sigurno sjetiti da nije bilo obitelji u kojoj, najčešće majka, otac, baka, nisu imali neki zavjet. Zavjet Majci Božjoj ili nekom svecu, postiti ili hodočastiti, ako su u mogućnost pomoći Caritasu, misijama… Dajte Bogu neko obećanje. Ja sam se čudio, vidim ovdje imate sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je cijeli život bio ispovjednik i sačuvalo se da je on na komadić papira znao napisati: ‘Danas obnavljam svoje redovničke zavjete, na najbolje mogući način. Gospe sveta, neka Ti bude mila ova moja obnova’ i stavi pred Gospine noge i sačuvalo ih se mnogo. Pa sam se pitao ‘Ta što će to Gospi, ti papirići?’ Ma ne trebaju Gospi, nego meni. Trebaju meni. Onoga trenutka dok ja pišem, ja sebe podsjećam tko sam, što sam. Ja sebe podsjećam da sam se zaredio, da sam dao zavjete, da trebam ostati vjeran onome što jesam“, poručio je biskup Petanjak.

Proštenju je prethodila trodnevna priprava koja je okupila, osobito u subotu, velik broj vjernika subotičkih i okolnih župa, kao i brojnih župa diljem Vojvodine. Okupljanje vjernika započelo je Službom riječi, pa je slijedila Služba pokore (prilika za ispovijed) i Služba svjetla – odnosno procesija sa svijećama. Nakon toga misno slavlje bunarićke noći predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s drugim svećenicima. Vjernici su molili i pjevali predvođeni zborom župe Marija Majka Crkve sa zborovođom Mariom Bonićem.

Na tome mjestu 1893. podignut je križ, a nekoliko godina kasnije i kapelica gdje se nalazi lik Gospe od suza donesen iz Sirakuze (Italija) iz 1968. godine. Ovo Biskupijsko marijansko svetište ima i svoju predaju, po kojoj je sve počelo još i ranije od navedenog datuma, kada se bolesna djevojka umila na tamošnjem izvoru i progledala.