Za vrijeme mise pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a don Šime je otpjevao i svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. U koncelebraciji su bili generalni vikar don Franjo-Frankopan Velić, katedralni župnik don Ante Mateljan i don Marko Ćubelić, a đakonirao je don Ivan Mamić.

„Zašto je Crkva tako raspjevana na ovoj liturgiji Velike subote?! Čemu veselje kad smo jučer s bolom u duši pratili Isusa na njegovom krvavom putu?! Izvješća Staroga zavjeta, koja smo  slušali, kao da nam žele protumačiti značenje ove svete noći. Nakon drame Velikoga petka mala skupina Isusovih učenika proživljava tužne časove straha i razočaranja. Posebice su to lijepo ispovjedila dvojica učenika na putu u Emaus: ‘A mi se nadasmo’. Noć Velikoga petka i subotnji dan bili su neobično turobni i bez perspektive. I dok učenici u strahu od Židova zaključani u dvorani Posljednje večere kukaju, dvoume, ne shvaćaju i zdvajaju, dotle Židovi osiguravaju grob sa stražom da ne bi slučajno netko od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Kakva besmislica: Vidjeli su kako umire u bolovima, proboli su mu srce kako bi se uvjerili da je doista preminuo. A sada postavljaju stražu. Uskrsnuli je tako ponovno zadao muke i probleme svojim neprijateljima, a pobudio nadu svojim prijateljima i razveselio srca njihova. Nakon užasne smrti na Kalvariji, treći dan je pokazao svoju božansku moć. Pod križem su mu dobacivali: ‘Ako si Sin Božji siđi pa ćemo ti vjerovati’. Isus je, doista, pokazao da je Sin Božji. Ali, ne na zahtjev Židova, već kad je sam htio. Upravo kad su se najmanje nadali, ‘u ranu zoru, još za mraka…’”, kazao je mons. Puljić u uvodnom dijelu homilije.

Poručivši kako je ova noć jedinstvena u povijesti ljudskoga roda te kako je događaj uskrsnuća temelj apostolskog navještaja, mons. Puljić je istaknuo da je zbog toga Uskrs „svetkovina nad svetkovinama”. „Svjesna te činjenice Crkva u veličanstvenom hvalospjevu uskrsne noći svake godine ushićeno pjeva: ‘Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom’. Jer, Otac nebeski poslao je svoga Sina ‘blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena, i proglasiti godinu milosti Gospodnje’”, nastavio je.

Rekavši kako su se na Veliki petak pitali zašto je Otac dopustio onakvo poniženje svoga Sina, mons. Puljić je naglasio: „Ova nam liturgija uskrsne noći pokazuje kako Bog ne može izgubiti. Bog nikada ne gubi bitaka. On uvijek ima zadnju riječ. U ovoj noći slavimo Njegovu pobjedu, pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i duha nad materijom”.

„Svima vama koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentalnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima Svetog trodnevlja, neka Uskrsnuli Gospodin bude utjeha i snaga. Jer, uskrsnuo je kako je rekao, aleluja, aleluja!”, zaključio je.

Nakon homilije, mons. Puljić je obavio obred blagoslova vode te je poškropio sabrani vjernički puk koji je tom prigodom obnovio svoja krsna obećanja. Na samom kraju misnog slavlja katedralni župnik je blagoslovio hranu, zahvalivši apostolskom upravitelju na predvođenju Vazmenog trodnevlja.