Uz braću svećenike, u proslavi su sudjelovali brojni župljani i hodočasnici iz drugih župa, kao i suradnici s kojima mons. Francetić uspješno surađuje. Propovijedao je vikar za pastoral Riječke nadbiskupije i nekadašnji župnik preč. Mario Gerić.

Čestitajući srebrni jubilej, osvježio je sjećanje na svećeničko ređenje slavljenika kojemu je i sam svjedočio prije 25 godina. Kazavši da je proslava spomen-čin, istaknuo je da se isti slavi svakoga puta u euharistiji. U euharistiju unosimo spomen-čin, unosimo sjećanje, rekao je preč. Gerić.

Dodao je da su trenuci svećeničkih početaka svakog svećenika obilježeni „milošću početaka“. Riječ je o posebnoj milosti koja se rađa u trenutku svećeničkog ređenja i u kojoj nam Gospodin omogućuje da na najbolji način možemo proživjeti stvarnost u koju nas On uvodi, a to čini i svih ovih godina – poručio je.

U nastavku je podsjetio na službe kroz koje je mons. Francetića svećeničko poslanje vodilo. Bio je župni vikar u Senju, župnik u Jelenju, rektor i odgojitelj bogoslova u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci. Od 2016. godine je župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci u kojoj je, kako je propovjednik kazao, ostavio duboki pečat. U svim tim situacijama bio si obdaren tom „milošću početaka“.

Imao si otvoreno srce u izvršavanju Božje volje u riječima i poslanju – poručio je propovjednik slavljeniku. Uz „milost početaka“, naveo je „milost vjernosti“ koja je također karakterizirala njegovo dosadašnje poslanje. Ta „milost vjernosti“ je važna jer te Gospodin stavlja u „milost početaka“ da bi imao snage i u teškim i tamnim trenucima vršiti njegovu volju i imati povjerenje u Gospodina, a što je karakteristika „milosti početaka“.

Zaključujući je istaknuo „da nas svećeničko ređenje na poseban i dublji način čini dionicima poslanja samoga Isusa Krista, onoga što je Isus živio, govorio i činio. To je ono što je sadržaj svakog svećeničkog života.“

U tom smislu, osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak (Mk 5, 21 – 43), istaknuo je da svećenik poslanjem može Božjom riječi davati istinski život, život u punini svijetu.

Na kraju mise prigodnu riječ uputio je slavljenik. Izrazio je radost okupljenim brojem župljana, prijatelja, suradnika i hodočasnika iz drugih župa te na poseban način zahvalio osoblju Kliničkog bolničkog centra za zdravstvenu skrb koju mu pružaju.

Riječi zahvale uputio je vjernicima koji ga u njegovoj svećeničkoj službi prate, kao i profesorima s riječke Teologije. Posebno je istaknuo pokojnoga Gabrijela Bratinu koji ga je krstio i kasnije mu darovao svećeničku misnicu.

Umirovljenom riječkom nadbiskupu Ivanu Devčiću zahvalio je za sve što je učinio za njega na njegovom svećeničkom putu. Također je zahvalio vjernicima laicima koji mu nesebično pomažu u pastoralu najstarije riječke župe.

Na kraju, uputio je poticaj mladima na sklapanje brakova i zasnivanje obitelji te izrazio nadu da će se „vjera našeg primorskog kraja obnoviti“.

Na kraju mise slavljeniku su uručeni darovi. Uz one koje su mu pripremili župljani i djelatnici i učenici Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“, u kojoj je svojevremeno djelovao kao duhovnik, uručen mu je i blagoslov pape Franje.

Sanjina Francetića za prezbitera je u katedrali sv. Vida u Rijeci zaredio riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut 26. lipnja 1999. godine. Mladu misu slavio je 18. srpnja 1999. u crkvi sv. Lucije u Kostreni, a sekundiciju 10. listopada 1999. u crkvi sv. Jurja na Gornjoj Drenovi.