Raspravljalo se i o razradi pastoralnih smjernica u novim okolnostima za budućnost. Uslijed situacije s pandemijom mnoge su planirane pastoralne aktivnosti morale biti odgođene. Mons. Stipić potaknuo je svećenike na još zauzetiji pastoralno-duhovni i karitativni rad s vjernicima u ovim izvanrednim vremenima kada je svima potrebna čvrsta i snažna vjera i zajedništvo. U sklopu ovog pohoda ordinarija Stipića bosansko-hercegovačkom vikarijatu, o. Milan je služio Moleben na čast presvete Bogorodice u parohijskoj crkvi u Prnjavoru. Sastanku su nazočili bosansko-hercegovački biskupski vikar o. Miroslav Krnješin kao i svi svećenici vikarijata.

Od 1890. godine na područje sjeverne Bosne doseljavaju se prvi grkokatolici, podrijetlom iz zakarpatskih krajeva zapadne Ukrajine (Galicije). Od 1900. do 1909. godine bosanski grkokatolici (Ukrajinci) spadaju pod upravu Križevačke eparhije. God. 1909. iz Galicije dolaze monasi studiti koji u mjestu Kamenici otvaraju svoj manastir. Od 1909. do 1914. jurisdikcija bosanskih grkokatolika prelazi na Vrhbosansku nadbiskupiju. Tada je imenovan i posebni generalni vikar (rimokatolik) za grkokatolike sa sjedištem u Sarajevu. Od godine 1914. do 1924. uspostavlja se Apostolska administratura za grkokatolike u Bosni i Hercegovini. Radi se o drugom stupnju samostalnosti prije osnivanja eparhije. Sjedište tadašnjeg apostolskog administratora Aleksija Buzjuka (kasnijeg kanonika u Lavovu) bilo je u Banjoj Luci. Od godine 1924. to je područje opet stavljeno pod jurisdikciju križevačkog vladike. Bosansko-slavonski vikarijat osnovan je 15. travnja 1978. god. Nakon njegova ukinuća 2005. godine osnovan je Grkokatolički vikarijat Križevačke eparhije u Bosni i Hercegovini. Vikarijat obuhvaća župe: Banja Luka, Cerovljani, Derventa, Devetina, Kamenica, Kozarac, Lepenica, Lišnja, Prnjavor i Stara Dubrava. Većinu od nekoliko tisuća vjernika vikarijata čine grkokatolici Ukrajinci. Na području Bosansko-hercegovačkog vikarijata (Banja Luka) danas živi i nekoliko grkokatoličkih obitelji podrijetlom sa Žumberka.