Istina je prava novost.

Mons. Tadija Pranjić i o. Ilija Sudar dobitnici županijskih priznanja

U povodu Dana Vukovarsko-srijemske županije i spomendana njezina zaštitnika sv. Martina biskupa, u četvrtak 11. studenoga na svečanoj sjednici Županijske skupštine održanoj u svečanoj dvorani Baruna Trenka u Vinkovcima uručena su priznanja, a među laureatima su umirovljeni svećenik mons. Tadija Pranjić i župnik Župe sv. Vinka Pallottija i dušobrižnik u Općoj bolnici Vinkovci o. Ilija Sudar, SAC.

Vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić uručio je mons. Pranjiću počast županije za izniman doprinos u pružanju pastoralne i humanitarne pomoći hrvatskim braniteljima, prognanicima i obiteljima poginulih, zatočenih i nestalih tijekom i nakon Domovinskoga rata te ugledu svećeničkoga zvanja. O. Ilija Sudar primio je nagradu za izniman doprinos u pružanju pastoralno-duhovne skrbi i brige za nemoćne.
Mons. Pranjić zahvalio je uime svih nagrađenih. „To je priznanje za moj dugogodišnji rad u ovoj županiji, koja je najteže prošla i stradala u Domovinskome ratu. Ja sam zapravo, mogu to s pravom reći, i dio povijesti ovoga dijela naše nadbiskupije. Naime, bio sam nazočan u svim tragičnim, ratnim zbivanjima u cijelom dijelu naše tada biskupije. Naslušao sam se i nagledao suza i plača majki, očeva, roditelja, rodbine, prijatelja, jedini sam u Hrvatskoj od svećenika koji je predvodio najviše sprovoda vojnika i redarstvenika, vodio sam i brigu o Udruzi ‘Hrvatska majka’ iz Vinkovaca. Otišao sam iz Vinkovaca i mislio sam da sam otišao u prošlost i u zaborav, ali, nisu me zaboravili. Valjda se dobro ne može nikada zaboraviti. Zahvalan sam što su me se sjetili“, rekao je mons. Pranjić u izjavi za medije.

O. Ilija Sudar izjavio je da se pastoralom nemoćnih bavi već dugo, ne zbog priznanja, nego uvijek od srca. „Ja sam već u novicijatu, kao redovnički kandidat, bio na praktikumu u staračkom domu. Bio sam negativno iznenađen što sam poslan na takav praktikum, međutim, počeo sam rušiti barijere koje sam u sebi kao mladić imao – da što ću ja sa starcima, ako je to moj svećenički put i život, nemam ja s tim ništa. Međutim, već kao kapelan, susretao sam se s odlaskom u bolnicu bolesnicima. U početku je to za mene bilo teško, međutim, s vremenom sam se toliko opustio da sam se rado družio s bolesnicima, s nemoćnima i onda smo mi kao palotinci od 2000. godine preuzeli brigu za Dom umirovljenika u Vinkovcima i za bolnicu. Na početku je prvo bio pater Jo de Brant, kasnije pater Željko Lemaić, pater Ivan Kuterovac i onda sam ja preuzeo. I zaista, rado idem, obilazim bolesnike, ne bojim se ni covida, ni nikakvih drugih komplikacija. Moram pohvaliti medicinsko osoblje Opće bolnice Vinkovci, koje mi vrlo rado izlazi u susret i zaista me prima kao svoga“, istaknuo je o. Ilija Sudar.