Mons. Uzinić predslavio misu ispred katedrale Velike Gospe u Dubrovniku

Poniznost i usmjerenost prema bitnomu

Spomenuvši na početku propovijedi kako živimo u specifičnom vremenu pandemije koja je sa sobom donijela puno negativnih posljedica biskup Uzinić kazao je da, koliko god da to čudno zvuči, moramo priznati da u ovoj pandemiji ima i nešto pozitivno, te je naveo dvije stvari: poniznost i usmjerenost prema bitnomu.

„Prva pozitivna posljedica pandemije je poniznost. Mislili smo da sve imamo u rukama, a pandemija nam je pokazala da je to bila zabluda. Jedan obični sićušni virus nam je pokazao kako je krhka naša moć. I učinio nas je poniznima. Druga pozitivna posljedica pandemije je usmjerenost prema onom što je bitno. Nemamo više vremena za gubiti vrijeme na nebitne stvari. Ona nam je otkrila da od onog što smo mi smatrali bitnim postoji nešto puno važnije. Primjerice da je puno važnije od onog imati, biti“, naglasio je biskup.

Zatim je istaknuo kako je jedno od bitnih otkrića za koje možemo zahvaliti pandemiji „važnost i ljepota obitelji kao Crkve, ali i Crkve kao obitelji“, također vrijednost i važnost ovih novih medija koje smo i mi u Crkvi, zahvaljujući pandemiji otkrili i vidjeli da mogu biti pozitivni.

Što je Mariji bilo bitno?

Poniznost i usmjerenost prema onom što je bitno, koje prepoznajemo kao pozitivne posljedice pandemije, također su poruke Gospina života i svetkovine njezinog uznesenja, nastavio je biskup.

„I Gospa nas uči poniznosti. Ona se ne hvasta svojim izabiranjem biti ‚majka Gospodina mojega‘, kako ju je oslovila Elizabeta, i ‚velikim djelima‘ koja joj učini Gospodin, nego u odgovoru na te pohvale priznaje svoju ‚neznatnost‘. I u svojoj poniznosti nas usmjerava prema onome što je bitno. A za nju nije bitno ono što ona čini i može činiti, nego ono što u njoj i po njoj čini Bog. Bitan joj je odnos s Bogom, njegova, a ne njezina, volja.“

Biskup je dodao kako je zato ona „blagoslovljena među ženama“, i zato je mogao biti „blagoslovljen plod (njezine) utrobe.“

Nastavljajući razmišljanje nad evanđeoskim odlomkom svetkovine, povezujući ga s onim što je Mariji bitno biskup je kazao kako Marija, istovremeno, dok hita u Gorje, „pokazuje da joj je još netko bitan, da joj je bitan čovjek, njegovo dobro, njegova potreba“. Kako onaj „čovjek“ još nerođeni, koji je istovremeno i Bog koji je u njezinoj utrobi i treba njezinu ljubav i skrb, tako i onaj čovjek, Elizabeta, kojemu hrli ususret, čovjek za kojeg zna da je potreban njezine pomoći i blizine, tople riječi i zagrljaja.

„To svoje bitno, koje želi i nama staviti na srce, Marija je uklopila i u hvalospjev svoje duše koja veliča Gospodina i klikće Bogu jer je u njezinom životu i u svom odnosu prema njoj preokrenuo svjetski poredak. Ono što je bitno za svijet, umišljenost oholih, prijestolja silnih i bogatstvo bogatih, on je u Mariji učinio bezvrijednim. I istovremeno ono nebitno za svijet, neznatnost, glad i odbačenost siromašnih i isključenih, uzdigao do nebeskih visina.“ U Marijinom hvalospjevu čujemo Isusov govor na gori.

U Gospino bitno spada i uznesenje na nebo koje danas slavimo, ustvrdio je biskup, a ono je bitno i za nas. „Upravo ono je, njezinim riječima kazano, Božji pogled na njezinu neznatnost i način na koji on na njoj dovršava svoja velika djela. Ali njezino uznesenje nije bitno samo za nju. Ono je bitno i za nas. Potpuno zajedništvo s Bogom koje je njezina sadašnjost, to je ono što danas slavimo, u nadi je naša budućnost.“ Potkrijepio je to riječima sv. Pavla koji piše da ćemo to zajedništvo s Gospodinom postići „svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi.“

„Krist je prvina uskrsnulih i Marija je prvina otkupljenih, prva od onih koji su kao Krist. Ona je naša Majka, ali i naša predstavnica, naše sestra… I prva od nas, otkupljenih, koja je dušom i tijelom postigla nebo“, naveo je biskup riječi pape Franje.

A tko je naš bližnji?

Da bi uznesenje dušom i tijelom na nebo kao Gospino bitno, moglo biti i vjernicima bitno, biskup Uzinić je naglasio kako „naše bitno mora postati onaj sustav vrijednosti o kojemu ona govori i koji živi“.

„Bog koji s nama, kao i s Gospom, ima svoj plan ljubavi i služenja i njegova volja te bližnji i njegova potreba, i u našem životu trebaju postati glavna pokretačka snaga“, kazao je. „Znamo tko je Bog, ali često ne znamo tko je naš bližnji. A tko je naš bližnji?“, upitao je.

„Naš bližnji je svatko tko je potreban. Bližnji nam je onaj koji još nije rođen i kojemu smo dužni pružiti potrebnu zaštitu i štiti pravo na život, kao što su naš bližnji i žene izložene nasilju, unutarnjim i vanjskim pritiscima, koje nažalost pritisnute okolnostima ponekad donose odluku da život prekinu. Bližnji nam je član naše obitelji ili susjed koji je upao u probleme, kao što nam je to i migrant koji se, u pokušaju da pronađe bolji život, guši u prtljažnom prostoru kamiona ili mu prijeti potonuće usred uzburkanog mora. Bližnji nam je onaj dobar mladić i dobra djevojka koji treba našu pomoć i stipendiju da bi završio studij, kao što su to jednako tako i onaj mladić ili djevojka od kojih se okrećemo, koji se gube zarobljeni ovisnošću o alkoholu, drogi, kocki… Bližnji nam je i onaj koji dijeli naše stavove, pripada istoj Crkvi, narodu, stranci,  kao i onaj koji nije ‚naš‘, koji drugačije misli, vjeruje, živi.“

„Bližnji nam je i onaj osamljeni par naših očeva i majki ili djedova i baka, ili često samo jedno od njih, koji čekaju naš poziv, posjet, našu lijepu riječ, kao što su nam bližnji i druge starije osobe i bolesnici koje svojim odgovornim ponašanjem trebamo pokušati sačuvati od zaraze i pomoći da im se pruži potrebna skrb. I jedne i druge, kao njihovi bližnji, možemo zagrliti telefonskim pozivom, sjećanjem, molitvom, čak i pjesmom, upravo onako kako klape poziva inicijativa Vijeća za život i obitelj HBK pozivajući ih da im pjesmom pod prozorima pokažu da nisu sami i zaboravljeni.“

„Naravno, bližnji su nam i drugi, članovi vlastite obitelji za koje smo se pozvani brinuti, društvo koje smo dužni obogaćivati ugrađujući u njega svoje sposobnosti, vodeći pri tom računa da je važniji čovjek od ekonomije, a skladu s tim i demografski oporavak o kojemu se malo govori, a svake godine nas je po jedan grad manje, od onoga ekonomskog o kojemu se stalno govori. Bližnji su i članovi Crkve kojoj pripadamo, počinjući za nas od ove naše dubrovačke Crkve koja na svom sinodalnom putu traži načine kojim putem ići i kako to, u otvorenosti Duhu Svetome i iščitavajući znakove vremena, činiti u zajedništvu, suradnji i suodgovornosti svih, kao što su nam bližnji i članovi drugih manjinskih Crkava i vjerskih zajednica, koje trebamo poštivati i s njima surađivati u dobru.“

Prestanimo trošiti vrijeme na nebitno

Pojasnivši tko su sve bližnji na čije potrebe vjernici su pozvani odgovoriti, biskup Uzinić je na kraju potaknuo vjernike da iskoriste priliku koju im nudi ovo vrijeme i ovaj blagdan kako bi ponizni pred Gospodinom i služeći u ljubavi svojim bližnjima, „prestali trošiti svoje vrijeme, sposobnosti, svoj život na nebitno i živjeti i slijediti ono što je bitno“.

Poticaj za to može im biti Gospa i njezina sudbina, „ona sudbina na nebo uznesene za koju smo i mi stvoreni i kojoj se i mi nadamo“. „Gospa je naša Majka, ali je i jedna od nas, naša sestra. Kao naša Majka nas zagovara, a kao naše sestra nam je primjer u poniznosti i usmjerenosti onom što je bitno. I dokaz da se biti ponizni i usmjereni na bitno isplati i u ovom životu, koji zato nije lišen pravih radosti, ali i u životu nakon ovoga života, životu za koji smo stvoreni, životu u Bogu i s Bogom, životu koji s vjerom i zauzetom ljubavi u nadi čekamo“, zaključio je biskup Uzinić.

S biskupom su misu suslavili rimokatolički biskup iz Kijevsko-žitomirske biskupije u Ukrajini Vitalii Kryvytskyi koji ovih dana boravi u Hrvatskoj, generalni vikar don Hrvoje Katušić, pastoralni vikar don Ante Burić, katedralni župnik don Marin Lučić te drugi svećenici. Na misi su aktivno sudjelovali dubrovački sjemeništarci i bogoslovi, a predstavnici gradske i županijske vlasti, pravoslavne parohije i drugih ustanova također su nazočili proslavi.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Maje Marušić i uz pratnju Darka Kristovića.

U svečanoj procesiji sa slikom Gospe od Porata vjernici su, uz poštivanje epidemioloških mjera, krenuli nakon mise do gradskog porta gdje je biskup blagoslovio luku, barke i brodove moleći i za sve one koji upravljaju njima i drugim prometnim sredstvima kao i za sve putnike.

Sliku Gospe od Porata ove godine u procesiji su nosili pomorci Zvonimir Cetinić, Damir Baričević, Miho Kristić, Ivo Bošković, Baldo Smrdelj i Željko Pulić.