Na misi se molilo za poginule dubrovačke branitelje i sve civilne žrtve rata, kao i za sve one koji su prije gotovo tri desetljeća svoje živote izlagali kako bi obranili slobodu domovine i na razne načine tome doprinosili.

Evanđelje (Mk 1,1 – 8) je navijestio ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije u Dubrovniku don Josip Lebo.

Kršćani trebaju pomoći Bogu da bude dionik ljudske povijesti

Tumačeći čitanja druge nedjelje došašća, u prvom dijelu homilije mons. Uzinić kazao je da Bog želi biti dionik naše ljudske povijesti. „Bog koji je u Isusu Kristu došao među nas ljude i naš svijet učinio svojim svijetom i našu ljudsku povijest svojom poviješću, poviješću spasenja i kojemu je jedan dan kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan, želi nastaviti biti dionik naše ljudske povijesti, dolaziti među nas ljude, biti uključen u naš svijet i vrijeme.“

Dodao je da Bog u tomu treba sve kršćane. „Mi kršćani i Crkva imamo posebnu zadaću, a to je zadaća da mu to omogućimo. Bog koji je trebao Izaiju da bi od njega bio proročanski naviješten u Starom zavjetu, koji je trebao Ivana Krstitelja da bi ga on pokazao u Novom zavjetu, ali i mnoge druge u povijesti spasenja i povijesti Crkve, danas treba nas. Treba nas da bi mogao doći i biti dionik ove naše povijesti, našeg svijeta i vremena, da bi naš svijet mogao učiniti svojim svijetom i naše vrijeme svojim vremenom, svojom poviješću, poviješću spasenja.“

Razmišljajući kako mu kršćani u tomu mogu pomoći, biskup Uzinić naveo je misli iz Druge poslanice sv. Petra, apostola u kojoj apostol poziva kršćane da se ističu „u svetu življenju i pobožnosti“ jer se s tim iščekuje i pospješuje dan dolaska Gospodnjega, a zatim opet poziva: „uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru“. Evo to je način, istaknuo je mons. Uzinić, koji u svakom vremenu i ovisno o okolnostima, se oblikuje u nešto posebno.

Preusmjeriti svoju pažnju s agresora na žrtve

U drugom dijelu homilije otac biskup se spomenuo Dana dubrovačkih branitelja i onoga što se događalo u vrijeme rata. „Danas se mi u Dubrovniku sjećamo onog ratnog vremena. Sjećamo se, i možda nam to prvo pada na pamet, onog bombardiranja i onih rana koji su se dogodili u našem gradu, ali i u srcima njegovih stanovnika. To nas nekako zaustavlja na onima koji su nas napadali, koji su ranili ovaj grad, ubili njegove stanovnike.“

Povezao je to s porukama čitanja druge nedjelje došašća, ističući potrebu preusmjeravanja pažnje s agresora na žrtve. Nedjeljna čitanja pozivaju da svojim načinom života, svojim pobožno i sveto živjeti, biti neokaljani i besprijekorni, usmjeravamo razmišljanje prema nečemu ili nekome drugome, objasnio je. Te poruke nam „usmjeravaju pažnju ne prema onima koji su ovaj grad napadali nego prema onima koji su ovaj grad branili“, kazao je biskup.

Sagledao je njihovo djelo u svijetlu evanđelja. „To nam ne usmjerava pažnju prema napadačima i njihovim zločinačkim činima kojima su pokušali nauditi ovom gradu i njegovim stanovnicima nego nam usmjerava pažnju prema žrtvama koje su, upravo po tome biti žrtve i staviti svoj život na raspolaganje drugima, koji su bili spremni, a neki od njih su i umrli, žrtvovati se do kraja za slobodu i dobro drugih i koji su, jer su tako živjeli, svojim načinom života omogućili da u tim trenucima Gospodin Isus također može biti prisutan u ovom gradu, u njegovim braniteljima, u žrtvama, u onima koji su bili u skloništima, u onima koji su na bilo koji način suosjećali i plakali nad ovim gradom i njegovom sudbinom.“

Bog je uvijek na strani žrtve

„Bog koji je želio doći i dolazi u Isusu Kristu nikad nije na strani agresora, zločinaca. Bog koji želi doći i dolazi u Isusu Kristu uvijek je blizu onih koji zbog bilo kojeg razloga pate, a osobito je uvijek u onima koji u ljubavi sebe i svoj život žrtvuju za dobro drugih, za opće dobro“, poručio je mons. Uzinić.

Prošlo je 29 godina i „mi ih se s poštovanjem sjećamo“, kazao je nadalje biskup objasnivši da ih se sjećamo zato „jer smo prepoznali i prepoznajemo da su oni svojim načinom života stanovnicima ovoga grada omogućili da Gospodin može biti s njima“, a jer su nam osigurali slobodu i mir onda to omogućuju i svima nama.

Zahvaljujući njima, nastavio je biskup, mi možemo slobodno ispovijedati vjeru i živjeti one svoje vrijednosti dobra i ljubavi. Oni su nam i primjer i poticaj. „A ja vjerujem da nam, u onom trenutku u kojem će biti u potpunosti dionici otkupljenja, mogu biti i zagovornici. A mi, jer znamo da su bili i slabi ljudi, molimo za njih, a dok za njih molimo zahvaljujemo i njima i Gospodinu za žrtvu koju su ugradili u našu slobodu i mir.“

Što mi danas možemo činiti?

Zatim je biskup Uzinić kazao da nije dovoljno samo promišljati o onome što se događalo prije 29 godina nego je vjernička zadaća „u ovom konkretnom trenutku povijesti pitati sami sebe što mi možemo napraviti da bi Gospodin mogao biti prihvaćen i primljen u ovom gradu, da bi mogao biti prepoznat u nama, u stanovnicima ovoga grada, osobito u nama kršćanima u ovom konkretnom trenutku povijesti“.

Naravno da ostaju one iste zadaće sveto i pobožno živjeti iščekujući i pospješujući Gospodinov dolazak, podsjetio je biskup na poruku drugog misnog čitanja, naravno da znači truditi se biti neokaljani i besprijekorni. Povezao je to s pozivom iz prvog čitanja i evanđelja i to protumačio. „To je poziv da pripravimo put i poravnamo staze, da se svaka dolina povisi, dolina one naše slabosti, onog našeg ne htjeti činiti, popuštati sebi i svojim interesima; da se svaka gora i brežuljak spusti, onog našeg biti oholi, samodostatni; da ono što je krivudavo izravnamo, a hrapavo izgladimo, osobito je to važno u našim međusobnim odnosima, pa i u odnosima s onima koji su nas napadali.“

Objasnio je i zašto je važno u taj poziv iz misnih čitanja upućen današnjim vjernicima uključiti i odnos prema onima koji su ih napadali. „Moramo pokušati ono što je iskrivljeno ispraviti, ono što je hrapavo i što i dalje stvara određene tenzije zbog kojih u budućnosti mogu biti ponovljene neke stvari, moramo izgladiti, moramo naći način za oprostiti i pomiriti se. Sve to je ono na što smo pozvani i zbog čega smo poslani u ovom vremenu, kako zbog onog što se događalo prije 29 godina, tako i zbog ovog što nam se danas događa, zbog pandemije koja nam pokazuje koliko smo mi ljudi svi isti i da smo, bez obzira na sve naše razlike, kako nas uči papa Franjo, braća i sestre. Koliko bi manje mržnje i ratova bilo kad bi ljudi bili svjesni da su oni koje napadaju njihova braća, njihove sestre!“

Potom je biskup potaknuo vjernike da pokušaju u ovom vremenu „drukčijim životom, prepoznajući doista i u onima koji su nas napadali braću i sestre, omogućiti Gospodinu da doista dođe prvo u naša srca da se u njima nastani kako bi onda mogao doći u naše domove, u naše obitelji“.

Dopustiti Gospodinu da uđe u naša srca, obitelji, grad, svijet…

Govoreći o situacijama u obiteljima istaknuo je kako „nije lako našim obiteljima“. Imamo danas i zbog pandemije toliko prilika da se ponovno izgradimo kao obitelj, kršćanska obitelj, Crkva, a s druge strane se događa da se zbog pandemije u obiteljima povećava nasilje i mržnja, da se događaju nažalost i samoubojstva, depresija, ono što nije dobro, kazao je.

Da bi se sve te situacije popravljale mons. Uzinić pozvao je vjernike da dozvole Gospodinu da uđe u njihova srce, a onda po njima i u njihove domove, „i u ovaj naš grad, da se doista on osjeća kao domaći ovdje, kao onaj koji je prihvaćen“.

Kazao je i da je važno da Gospodin na taj način dođe i u druga mjesta; da u ovom vremenu pandemije uđe u naše bolnice i naše domove za starije osobe, gdje medicinsko osoblje čini nadljudske napore da spasi svakoga, a s druge strane ima onih koji se tako olako neodgovorno ponašaju; da on uđe i u druge ustanove i institucije, škole i fakultete pa makar bili i online; da on uđe i u naše crkve koje ne mogu biti isključene iz ovog društvenog okruženja nego moraju suosjećati, i moramo se ponašati kao i drugi jer nismo mi izdvojeni, mi smo dio svijeta, dio društva; da uđe i u naše samostane, da on svojom prisutnošću doista napravi promjenu; da promjeni naše obitelji i druge vjerničke i društvene zajednice, svijet politike i znanosti, kulture i umjetnosti, medija i društvenih mreža i da sve to ponovno učini svojim svijetom, a našu povijest svojom poviješću, poviješću spasenja.

Mons. Uzinić pozdravio je također sve one koji su pratili misu u online prijenosu, a sudjelovali su u obrani Grada i domovine, osobito one koji su invalidi Domovinskog rata kao i obitelji onih koje su položili živote za slobodu. „Neka im Gospodin, koji je i kroz njihovo djelovanje vjerujem djelovao, a koji želi djelovati i kroz naše djelovanje, pa i po tome da im donesemo utjehu, bude utjeha i blagoslov.“

Uz manji broj vjernika sukladno epidemiološkim mjerama koje su na snazi, na misi su sudjelovali i predstavnici Grada Dubrovnika.

Pjevanje na misi predvodila je voditeljica zbora Gospe od Porata Željana Lučić.