Nakon mise slijedila je procesija sa slikom Gospe od Porata do gradskog porta gdje je izmoljena molitva Gospi i molitva blagoslova plovila i putnika. Zbog radova u gradskim vratima od katedrale prema luci procesija se nije vratila redovitim putem uz more nego istim putem kojim je došla. Sliku Gospe od Porata nosili su pomorski časnici Luko Dobrić, Baldo Jerković, Teo Grbić, Zvonimir Cetinić, Miro Tomašević i Bogomir Vuković. 

U propovijedi je mons. Uzinić govorio o Blaženoj Djevici Mariji kroz biblijsku sliku kovčega saveza. Istaknuo je kako Marija nije samo simbol tog kovčega saveza nego je ona po rođenju Sina Božjega to i postala. Marija je model života za Crkvu i za svakog kršćanina, a suobličavanje tome modelu ne ide kroz slijeđenje starog društveno-kulturnog konteksta njezina življenja nego kroz usklađivanje s voljom Božjom kako je ona to činila. 

Govoreći o kovčegu saveza, koji se proteklih dana spominjao u liturgijskim čitanjima, mons. Uzinić podsjetio je kako se on čuvao u šatoru koji je za ondašnje Izraelce označavao Božju prisutnost među njima, te detaljnije govorio o značenjima Mojsijeva štapa, zmije, ploča saveza i posude s manom koje su se u njemu čuvali. Također je napomenuo kako su sve te svete stvari s vremenom nestale.   

„Ono što je u Starom zavjetu bio simbol, u Blaženoj Djevici Mariji je postalo stvarnost“, zaključio je nadbiskup Uzinić. U Marijinu „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ prisutno je sve Božje milosrđe i ljubav iskazani u Starom zavjetu i još više od toga, prisutno je u punini, utjelovilo se u Mariji i postalo Emanuel, S nama Bog. Marija je taj kovčeg saveza, poručio je nadbiskup, dodavši kako se Mariju u litanija naziva škrinja zavjetna.

„Marija kao škrinja zavjetna ne zadržava to otajstvo za sebe nego s tim otajstvom u sebi hiti u susret drugima, Elizabeti i Ivanu, i to otajstvo koje je ona primila prenosi na druge“, ustvrdio je nadbiskup te poručio da je to nama važno zbog toga jer je „Marija jedna od nas“. Ona je model Crkve, kazao je nadbiskup i podsjetio na riječi dogmatske konstitucije o Crkvi Drugoga vatikanskog sabora Lumen gentium gdje se u broju 63 govori o tome kako je Marija najprisnije povezana s Crkvom. 

Marija, kovčeg saveza, jest također i Crkva koja je također pozvana biti kovčeg saveza u kojem su prisutne i ploče saveza, ali i mana, euharistija po kojoj Bog nastavlja pokazivati svim ljudima koliko i kako mu je stalo do njih.  „To je poslanje Crkve, da bude kovčeg saveza, poput Marije. Da poput Marije Krista u sebi nosi, da Krist bude u njoj prisutan kako bi ga mogla predavati i nuditi svima,“ objasnio je nadbiskup.

Marija nije samo model za Crkvu nego i za svakog kršćanina, nastavio je mons. Uzinić. Svatko od nas je po krštenju postao škrinja zavjetna, po pričesti i mi primamo, slikovito rečeno, tu manu i trebamo biti jedni za druge, za braću i sestre, znak Kristove prisutnosti. Naveo je i riječi svetog pape Pavla VI. o Mariji koja je uvijek bila predlagana vjernicima za nasljedovanje, a to je bilo zato jer je u konkretnim životnim odgovornostima potpuno prihvaćala Božju volju.

Nadbiskup je zatim poručio kako se stari društveno-kulturni kontekst, primjerice onaj u kojem je živjela Marija, ne može primjenjivati na naše vrijeme: „Mi danas živimo u vremenu u kojem kao da imamo sve više kršćana koji žele nasljedovati Mariju pokušavajući slijediti onaj stil života koji je ona onda živjela, koji pokušavaju stara vremena, stari društveno-kulturni kontekst ponovno primijeniti na naše vrijeme, a to ne funkcionira i ne može funkcionirati. Umjesto da čitajući znakove vremena i u tim konkretnim znakovima vremena promišljajući evanđelje pokušamo sebe i svoj život uskladiti s Božjom voljom. A na to nas poziva Marija.“

U tom kontekstu nadbiskup je skrenuo pozornost i na to kako su u kasnijoj fazi starozavjetne povijesti nestali štap, zmija, kovčeg saveza, iz tih vremena Izlaska, i više ih nema. „To je zbog toga što su na krivi način promatrani. Prestali su biti znakovi one Božje ljubavi i milosrđa koji su poticali Izraelce na veću vjeru i na kvalitetnije življenje, a postali su nekakvi znakovi magijske Božje prisutnosti koji će, bez obzira kako ja živim i što ja činim, spasiti moj narod, biti čimbenik u povijesti mog naroda i mog vlastitog života“. I zbog toga su bili uklonjeni.

I nama danas se najsvetije stvari kroz krivi pristup znaju pretvoriti u nešto što je više magijsko nego vjersko. O tome je mons. Uzinić kazao: „I nama se nekad najsvetije stvari, najsvetija otajstva, poput euharistije, poput Blažene Djevice Marije koju častimo, pretvaraju u nešto što je više magijsko nego li vjersko. To se događa kada ih gledamo kao nešto što će nas na čudesan način sačuvati od ovog ili onog, spasiti nas, vratiti nam zdravlje, dati nam ovo ili ono, a ne promatramo ih na način da su to otajstva koja nam posreduju Boga, koja nas pozivaju na jedan kvalitetniji i drukčiji život. Ne vidimo ih kao otajstva koja ne smijemo gledati na magijski način nego smo im se pozvani suobličavati i njima prilagođavati svoj život. Onu logiku koju je živjela Marija prihvaćajući Božju volju u svom životu potrebno je prihvaćati kao svoju logiku. Onu logiku koju nam uvijek ponovno posadašnjuje euharistija, logiku služenja iz ljubavi do dara vlastitog života do kraja, primjenjivati u svoj život i u svom konkretnom životu živjeti. To je i samo to put da se i Crkvi, a s Crkvom i nama kršćanima, dogodi što se dogodilo Mariji.“ 

Marijina sudbina nije ekskluzivno njezina, to je i naša sudbina, nastavio je mons. Uzinić. A konstitucija Lumen gentium, u dijelu gdje se ispovijeda vjera Crkve, kaže se da će Crkva u koju smo u Kristu svi pozvani i u kojoj Kristovom milošću stječemo svetost, biti dovršena tek u nebeskoj slavi kad će doći vrijeme obnove svih stvari i kad će se s ljudskim rodom u Kristu savršeno obnoviti sav svijet koji je s čovjekom prisno povezan te po njemu napreduje prema svom cilju. To je otajstvo naše budućnosti, zaključio je mons. Uzinić, a da bismo ga imali s Marijinim primjerom i primjerom euharistije trebamo ga već ovdje i sada živjeti. 

Na završetku molitve vjernika nadbiskup je u spontanom zazivu molio Boga da pomogne vjernicima da im se najsvetije stvari poput službe biskupa i svećenika, poput križeva, euharistije, Blažene Djevice Marije i sl. ne pretvore u idole nego da to budu sredstva Božje ljubavi i spasenja kako bi svi mogli biti kovčeg Božje prisutnosti svima kojima ih Bog šalje.  

Župnik don Marin Lučić na kraju mise najavio je redoslijed procesije i predstavio pomorske časnike koji će nositi sliku Gospe od Porata te predmolio Molitvu slavnoj Gospi od Porata. Liturgijsko pjevanje  predvodilo je nekoliko crkvenih pjevača uz pratnju orguljaša Darka Kristovića. 

Na svetkovinu Velike Gospe u katedrali je slavljeno više misa, a vjernici su pred slikom Gospe od Porata mogli obaviti svoje zavjete. Trodnevnu duhovnu pripravu za svetkovinu predvodio je fra Josip Vlašić, a nakon misa bile su molitve klanjanja pred Presvetim, klanjanja križu te na uočnicu uz prvu večernju i prigodno razmatranje. Duhovni program u čast Gospi na kojem su sudjelovale i četiri klape priređen je prvog dana trodnevnice, dok su drugog dana koncert na orguljama priredili dr Darko Kristović i Neven Kraljić. Dva blagdanska misna slavlje prenošena su putem interneta i lokalnih televizija za one koji nisu mogli sudjelovati.