Za vrijeme mise, nadbiskup je podijelio sakrament potvrde 25 krizmanika iz katedralne Župe sv. Stošije i zadarske Župe sv. Šime.

Slaveći veliku svetkovinu Duhova ispovijedamo vjeru u treću božansku osobu, u Boga, Duha Svetoga, rekao je nadbiskup. „Vjerujemo u Boga koji je Otac, Sin i Duh Sveti. To je njegovo ime, tako se on zove. Bog nije osamljenik negdje na nebu, daleko od nas, nego živi kao jedan Bog, u savršenom jedinstvu triju različitih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga“, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši da „ne mislimo dovoljno na Duha Svetoga“.

Apostol Pavao kaže da čak ni Gospodin Isus ne možemo izgovoriti bez Duha Svetoga. „Bog, Duh Sveti o kome možemo teološki razgovarati je Bog koji nas vodi u našem životu. On nas ispunja, mi smo njime ispunjeni. Mi smo već primili mnoge njegove darove. Od njegove milosti svi živimo. I važno je da to primijetimo u našem životu, dok ispovijedamo vjeru u Boga Duha Svetoga. Duh Božji sve oživljava, po njemu sve postoji, on čini da nešto jest živo ili nije. On pokreće cijelo naše biće i osobu. Zahvaljujući Duhu Svetome mi možemo razmišljati, govoriti, komunicirati, hodati. Naše srce može kucati, naša pluća mogu disati, bili toga svjesni ili ne, spavamo li ili bdijemo – Duh Sveti nas pokreće u našem životu. S njime smo već ispunjeni i bez njega ne možemo opstati“, poručio je zadarski nadbiskup.

Slaveći taj osobiti dar, potaknuo je da prepoznajemo kako je Bog Duh Sveti tako bliz nama ljudima i da je najbitniji u našem životu. Poželio je da ne budemo u neznanju i da ne prolazimo kroz život ne primjećujući Duha Svetoga, na način da mu nikad ne kažemo Hvala, da se ne otvorimo njegovom dubokom i istinskom djelovanju.

„Riječ Božja nam još dublje pomaže da razumijemo Duha Svetoga, da vidimo njegovo veliko i važno djelovanje u životu – jer to je najveći dar kojega nam je Krist ostavio! To je i cilj njegovog dolaska na ovaj svijet – da spasi svijet po djelovanju Duha Svetoga. Da nas ne ostavi siročad, nego da bude kako je Isus rekao: Bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, Duh Branitelj neće doći k vama“, podsjetio je mons. Zgrablić, istaknuvši da nam je Isus ostavio Duha branitelja.

Ono što se dogodilo u prvoj Crkvi na dan Pedesetnice, u liturgiji se događa nama i u krizmanicima koji će po tom sakramentu biti dublje utisnuti u Duha Svetoga. Duha Svetog možemo prepoznati kako su ga prepoznali i prvi kršćani koji su primili Duha Svetoga u dvorani Posljednje večere. To je posebna prostorija u kojoj nismo samo fizički u drugačijem prostoru, nego u našoj svakodnevnici i našem uobičajenom ritmu života i mi sudjelujemo u ljubavi i daru Duha Svetoga, naglasio je propovjednik.

Plamen Duha Svetoga želi nas nositi i u trenucima kada doživljavam bol, grijeh i svoju nemoć

U Djelima apostolskim Duh Sveti predstavlja se kao šum s neba i silan vjetar koji se iznenada pojavio. „Duh Sveti je toliko snažan, to što Gospodin nama daruje; koju to snažnu silu on nama daruje!? Tu silu nam daruje kao razdijeljeni ognjeni jezik. To je slikoviti govor o plamenu. Duh Sveti je Božji plamen kojeg je Krist zapalio u svojoj muci kad je umro, čime je pokazao koliko nas ljubi i koliko mu je stalo do nas. Bog koji drži sve u svojoj ruci i po kojem sve postoji, koji je stvorio nebo i zemlju, koji je punina dobrote, života i najveće dobro od kojega veće ne možemo niti zamisliti, taj Bog pokazuje nam pali ljubav, svoj plamen, na križu“, rekao je nadbiskup.

Taj plamen u našem srcu i mi osjećamo kao nešto lijepo. Vjera grije našu nutrinu. Taj plamičak želi se upaliti u našem srcu. Plamen kojeg je Isus donio na ovaj svijet kao jezik spušta se na svakoga od nas, naglasio je mons. Zgrablić, poručivši: „Velika je snaga i potencijal i u malenom plamenu, u iskri. U snazi Duha Svetoga u našem životu, Bog želi ražariti puninu svoje prisutnosti – da dobijemo silnu snagu Duha Svetoga koji nas nosi kao silan vjetar, kao šum s neba koji dolazi u našu nutrinu, da bude snaga našeg života. Taj vjetar i ta ljubav imaju snagu sve nositi!

Kristova ljubav koja je zapaljena na križu želi me nositi u lijepim trenucima, ali i u trenucima koji su mi teški, u kojima doživljavam bol i grijeh, poteškoću, svoju nemoć. U trenucima kad čak i umirem, ta snaga Božjeg duha i Božja ljubav u meni nosi me u životu. Ona se nastanjuje u našim srcima“, ohrabrio je nadbiskup Zgrablić.

Premda kao različiti narodi govorimo različitim jezicima, Duh Sveti čini da svi mogu razumjeti Božji jezik, jezik Duha – to je jezik ljubavi kojeg svi mogu razumjeti. „Ako tim jezikom govorimo, onda će Bog u svom Svetom Duhu biti velik u našem životu“ poručio je predvoditelj slavlja.

Sveti Pavao različite Božje darove uspoređuje s različitim udovima u jednom tijelu, a sve te udove pokreće Duh.

Nadbiskup je citirao Sv. Ćirila Jeruzalemskog u 4. st. koji je rekao da je Duh Sveti poput vode: „Jer pomoću vode sve postoji. Voda uzdržava biljke i životinje. Voda kao kiša pada s nebesa, pada na isti način i u istom obliku, a proizvodi različite učinke – jedan učinak u palmi, a drugi u lozi. Ipak je voda svima sve. Ona je uvijek ista, ali postoji na drugačiji način. Dok kiša pada ne mijenja se i svakom stvorenju proizvodi ono što mu treba i što odgovara njegovoj naravi“.

„Duh Sveti dariva se nama kao voda, kao kiša koja pada s neba, koja daje različite plodove u svakome od nas. Milost kiše Duha Svetoga spušta se u našu nutrinu i čini da možemo donijeti različite plodove, već prema svojoj naravi“, rekao je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, obratio se osobito mladima koji traže svoj identitet, traže svoj put i u toj dobi razmišljaju čime će se baviti. „Formirate sebe kao osobe na intenzivan način. U suradnji s Duhom Svetim, to možete učiniti na najbolji mogući način! Jer će vam Duh Sveti pomoći, ali ne tako da vam nametne nešto što vi niste, ono što vi ne želite.

Nego, Duh Sveti je sve dobro koje ionako on u vama nadahnjuje, s kojim možete surađivati. Duh Sveti budi dobro i pozitivno. Surađujemo li s milošću Božjeg duha kojeg primamo, tada ostvarujemo sebe u onome što je tipično naše, što je naš identitet, što smo mi kao jedinstvene i neponovljive osobe. Onda vršimo Božju volju, onda smo na pravom putu i možemo uživati plodove koje nam Gospodin daruje.

A ti plodovi su nam toliko važni! Za te plodove se toliko borimo, za njih se toliko žrtvujemo. Ti plodovi nam toliko trebaju! Toliko smo žedni i gladni tih plodova Božjega duha. Božji plodovi su nam tako blizu. Tako nam se daruju, tako ih trebamo. Duh Sveti želi rađati u nama plodove i zapaliti svoj plamen da bismo od toga mogli živjeti, da naš život ne bude prazan, isprazan“, poručio je mons. Zgrablić.

Gospodin traži suradnju s nama, da surađujemo s njegovim milostima

U Poslanici Galaćanima, Pavao navodi da je prvi plod Duha Svetoga ljubav. Gospodin svojim učenicima koji su bili obuzeti strahom, donosi ljubav. Kada je Isus dahnuo u njih, učenici su primili ljubav, snagu koja je nadvladala sav njihov strah i postali su svjedoci Božje ljubavi, rekao je nadbiskup.

Drugi plod Duha Svetoga je mir. Kao i svojim učenicima kad je došao i rekao im Mir vama, Isus to govori i nama danas.

„Čovjeku je potreban mir. Mir ne znači da budemo pasivni, da negdje budemo smireni. Nego, mir koji Gospodin daruje je punina života, kad znaš da je Bog s tobom, da je Bog tvoje najveće dobro. Ako imaš Boga, ništa veće ne možeš sresti ni naći. Taj mir te ispunja sigurnošću. Znaš da si najsretniji i najbogatiji na svijetu, jer sve što je tvoja duša tražila, našla je“, rekao je mons. Zgrablić.

Treći plod kojeg spominje evanđelje je radost. Ako primamo Gospodina koji nam dolazi i daruje svoga Duha Svetoga, ne možemo ostati ravnodušni. Evanđelist kaže da su se učenici obradovali radošću velikom. Velika radost obuzela je njihovo srce. Onaj koji se Bogu predaje i Boga prima, koji sebe hrani Duhom Svetim, koji njeguje svoju dušu Duhom Svetim, taj zrači radošću života, rekao je nadbiskup.

Gospodin to u sjemenci i plamićku stavlja u naše srce i traži suradnju s nama. „Gospodin traži da surađujemo s njime. On nam želi pomoći, ali traži našu slobodu, traži naš pristanak, naše htijenje, traži našu suradnju, da bismo imali puninu života već na zemlji, živeći s Bogom. To blago, tu ljepotu i najveće dobro ne smijemo zanemariti u našem životu! Jer ako to zanemarimo, zanemarili smo sve drugo“, upozorio je mons. Zgrablić, poželjevši da ne zanemarimo plodove ljubavi, mira i radosti, kako bi nam život bio ispunjen Božjim blagoslovom, živom vjerom i Gospodinom koji nam se daruje. Nadbiskup je potaknuo da svaki trenutak, iz dana u dan, surađujemo s Gospodinom i njegovim milostima, da bismo postali sve više dobri i Božji ljudi, sve više kršćani i sveti.

Nakon propovijedi, odgovarajući na pitanja koja postavlja predsjedatelj slavlja, vjernici su obnovili krsna obećanja jer „bez vjere Bog ne može djelovati u našem životu. Sakramenti nisu magija“, upozorio je nadbiskup.

Stoga su prije podjele sakramenta krizme vjernici obnovili krsna obećanja da bi krizmanici primili sakrament Duha Svetoga, da bi i zajednica vjernika doprinijela tom činu pomazanja i velikom daru u njihovom životu.

Prije podjele sakramenta, nadbiskup je pozvao da se zastane u kratkoj molitvi u šutnji, zazivajući Duha Svetoga u naš život. „Ta tišina nije praznina, nego punina, intenzivna molitva našeg bića. Recimo: Dobrodošao, Duše Sveti, u naš život. Zazivajmo Duha Svetoga: Duše Sveti, dođi u srca krizmanika. Budimo jednodušni u molitvi kao apostoli, da Duh Sveti po znakovima sakramenta siđe u duše krizmanika“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je čestitao krizmanicima na velikom, jedinstvenom i važnom događaju krizme koji u naš život donosi toliko blago i bogatstvo, da cijeli život možemo od njega živjeti, od njega se razvijati i njemu se radovati, rekao je zadarski nadbiskup. Čestitao je roditeljima što su „odabrali taj najbolji put života za djecu“, kumovima da budu primjer i poticaj u životu i župnim zajednicama koje žive vjeru i prate mlade na putu života.