Seizmolog Ivica Sović sa zagrebačkog PMF-a naglasio je da je Hrvatsku od 28. prosinca prošle godine zatreslo više od 1200 potresa, pri čemu ih je bilo desetak s magnitudom između četiri i pet stupnja po Richteru. „Manjih od magnitude 2 bilo je oko 580, između 2 i 3 oko 490, između 3 i 4 80, a desetak s magnitudom između 4 i 5. Nažalost, naknadni potresi se javljaju i do godinu dana kasnije. Moramo znati da bi za oslobađanje energije ekvivalentne ovom potresu bilo potrebno oko tisuću potresa magnitude 4“.

dr. sc. Ivica Sović, seizmolog

Objasnio je i zašto aplikacija Europskoga mediteranskog seizmološkog centra odmah obavještava korisnike. „To je računalni sustav koji ima spoj na mrežu seizmografa širom Europe, ali seizmolozi u Hrvatskoj ipak provjeravaju sve podatke, o točnom epicentru i magnitudi potresa, pa zato naši podaci ‘kasne’ dvadesetak minuta.“ Upozorio je da do danas nismo imali nijedan seizmograf u rezervi, ali sada ih je nabavljeno nekoliko dodatnih te zaključio da moramo naučiti živjeti s potresima.

Inženjer graditeljstva i arhitekt Damir Foretić poručio je da su zgrade koje su valjano građene, po seizmičkim propisima, uglavnom izdržale i zagrebački i petrinjski potres, ali da su teško oštećene starije ili novije, ali neodržavane zgrade. „Često su krovišta prepuštena vlazi ili su čavli zahrđali, tako da ne čudi obujam štete.“ Dodao je da su u gradnji važne kvalitetne armiranobetonske ploče i serklaže koje zgradu učvršćuju i čine je otpornijom na potres. „Bitno je da se zgrada ne uruši. Princip je da se mora moći sigurno napustiti zgradu. Propisi su se mijenjali nakon velikih potresa u Skoplju 1963. i Banjoj Luci 1969.“, naglasio je Foretić. Podsjetio je i kako se u vrijeme potresa ne smije istrčavati kroz vrata da nešto ne bi palo s krova, ali i da se nužno odmaknuti od staklenih površina koje bi se mogle rasprsnuti.

prof. dr. Marijana Braš, psihijatrica

Na pitanje o tome treba li sada graditi montažne, drvene ili klasične kuće, Foretić je naglasio da svaka ima svoje prednosti i nedostatke, ali da je važnije imati jasne odgovore na pitanja kome, što i zašto graditi, s obzirom da su neke, obnovljene nakon Domovinskoga rata, prazne.

Psihijatrica i psihoterapeutkinja sa Zavoda za psihološku medicinu KBC-a Zagreb dr. Marijana Braš objasnila je da niz događaja koji se u posljednje vrijeme događaju u Hrvatskoj (pojava epidemije koronavirusa, zagrebački potres, pa drugi val epidemije, petrinjski potres…) više ne izazivaju akutni stres nego su nam, nažalost, trajno stanje. Problem je što, zbog svega, psihički aparat nije svima jednako čvrst. S obzirom da je većina ljudi u potresom pogođenom području još od rata imala – i ima – neke simptome PTSP-a, u mjesecima i godinama koje su pred nama očekuje se, nažalost, njegova reaktivacija.

Damir Foretić, ing. graditeljstva, ovlašteni arhitekt

Kako je rekla, potiskivanje emocija dovodi do psihosomatskih bolesti, pa svakome preporuča potražiti stručnu pomoć koju, ističe, nije sramota tražiti. „Kontinuirano gledanje negativnih vijesti ruši psihu i odmaže, ali možemo si pomoći pomaganjem drugima, što je potvrdila i neuroznanost. Najgore se zatvoriti u četiri zida i čekati neki potres koji se možda neće dogoditi ni za tisuću godina“, zaključila je dr. Braš.

Na pitanje o novim oštećenjima na zagrebačkoj katedrali, u čijoj obnovi aktivno sudjeluje, inž. Foretić je naglasio da nema većih ili ozbiljnijih oštećenja. Međutim, apsida koja je dosta stradala i u potresu u ožujku, sada ima produbljenih lomova i pukotina i to će se morati brzo i kvalitetno sanirati.