MORAMO SE UČITI SNOŠLJIVOSTI

Rijeka, 12. 6. 2001. (IKA) – “Na našim prostorima, opterećenim svježim ratnim ranama i nepročišćenim povijesnim pamćenjem, borba protiv svakog oblika nesnošljivosti i razvijanje osjećaja za vrijednost snošljivosti, posebno su aktualni”, ističe riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić u svojoj poruci u povodu svetkovine sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije, grada Rijeke i riječke katedrale. Poruka nadbiskupa Devčića objavljena je u mjesečniku za kršćansku kulturu “Zvona” pod naslovom “Odgoj za toleranciju”. Govoreći nadalje o tome važnom pitanju nadbiskup Devčić osobito upozorava kako “treba paziti da se promicanje snošljivost ne pretvori u novu nesnošljivost, kao npr. u vremenu komunizma, kada se u ime snošljivosti zatiralo razlike i stvaralo neko novo jednoobrazno ideološko, kulturno i nadnacionalno zajedništvo”. Istinska borba za snošljivost, upozorava također nadbiskup, “ne smije se usmjeriti protiv legitimnih razlika, jer se to onda pretvara u promicanje nesnošljivosti. U tom se smislu danas stanovito argumentiranje protiv vjeronauka u školi treba shvatiti upravo kao prikriveno širenje nesnošljivosti”. “Ističe se, naime, da se vjeronaukom diskriminiraju ona djeca koja ga, iz ovih ili onih razloga, ne pohađaju, pa da toga ne bi bilo, zahtijeva se njegovo izbacivanje iz škole. Da se, dakle, netko ne bi osjećao diskriminiranim zbog njegove različitosti, niječe se pravo drugome na njegovu posebnost. Radi snošljivosti prema manjini koja ne pohađa vjeronauk, postaje se nesnošljivim prema većini koja ga pohađa”, dodaje nadbiskup Devčić “Pravim se promicanjem snošljivosti”, ističe riječki nadbiskup, “može smatrati samo ono koje štiti i promiče razlike, prepoznajući u njima vrijednost koja obogaćuje sve. Umijeće snošljivosti, drugim riječima, nije u tome da se razlike dokidaju, nego da se s njima živi. Pavao je govorio o različitim darovima i o istome Duhu koji nadahnjuje sve. Snošljivost uključuje jedno i drugo: razvijanje različitosti (različitih darova) i otvorenosti istome Duhu onih koji ih nose. Pravi se odgoj, dakle, odlikuje osposobljavanjem odgajanika za prihvaćanje različitosti i za njihovo odgovorno življenje na dobrobit cijele zajednice”. (i06221sa)