Zlatni jubilarci zaređeni su u Pologu, 29. lipnja 1974., a dijamantni jubilarac don Tomislav u Grabovici, 29. lipnja 1964.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, a u koncelebraciji je bilo više svećenika među kojima i svećenici iz Vrhbosanske nadbiskupije te zlatomisnici iz Kotorske biskupije.

U propovijedi biskup Palić zahvalio je Bogu za dar svećenika koji su proslavili svoje jubileje i na njihovoj dugogodišnjoj službi. Podsjetio je na riječi sv. pape Ivana Pavla II.: „Svećeništvo je dar i otajstvo“. Svećenici jubilarci prije više su desetljeća pošli – kako se molilo na latinskome nekada u misi: „Ad Deum, qui laetificat juventutem meam“ – „K Bogu, koji razveseljuje mladost moju“. Propovijed je zaključio riječima iz Svetoga pisma, što ih Bog upućuje dobrima na posljednjem sudu: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“.

Uime svečara okupljenima se obratio don Đure Bender zahvalivši svima koji su bili dio ovoga slavlja, biskupu Paliću, svim svećenicima, časnim sestrama, maestru don Draganu Filipoviću koji je pjevanjem i sviranjem pratio misno slavlje, ministrantima i svoj rodbini i prijateljima. Slavlje, za koje su jubilarci izabrali zajedničko geslo: „Sjećajmo se prošlosti sa zahvalnošću, živimo sadašnjost s entuzijazmom, veselimo se budućnosti s povjerenjem“ (sv. Ivan Pavao II.) nastavljeno je druženjem u katedralnoj dvorani.

Propovijed biskupa Petra Palića

Draga braćo svećenici,
draga braćo i sestre!
1. Danas smo se odazvali pozivu i okupili smo se kako bismo obilježili dijamantni jubilej don Tomislava Majića i zlatni jubilej: don Đure Bendera, don Ivice Komadine, don Mate Puljića i don Ivana Zovka.
Činimo to u duhu istinske zahvalnosti Bogu za svjedočanstvo koje su kao svećenici pružali i za službu koju su vršili svih ovih godina.  Činimo i to sa zahvalnošću u srcu svima njima, koji su služili Bogu, Crkvi, ovoj biskupiji i u drugim biskupijama i na drugim službama.
Pokušajmo u Božjoj Riječi koju smo čuli otkriti razloge za zahvalnost Bogu i našoj braći jubilarcima, ali i svatko za svoj poziv i svoju službu.
2. Današnji odlomak iz Knjige postanka počinje pozivom Abramu, odnosno Abrahamu. Zašto baš Abram? Postoji li neki razlog zašto mu se Bog obraća? Postoji li razlog da od njega želi učiniti veliki narod i uzveličati njegovo ime, da u njemu budu blagoslovljena sva plemena na zemlji? U Abramovoj životnoj priči nećemo naći puno toga što bi moglo poslužiti kao temelj za sve što mu Bog obećava. Možda ćemo se iznenaditi i začuditi zašto je to tako. I možda otkriti da je to uvijek slučaj. Da Bog za svoja velika obećanja bira ljude i obećanja koji to zapravo i ne zaslužuju. Sve nam to pomaže razumjeti što znači „milost“. Sveti Ivan Pavao II. pišući o svom svećeništvu, nazvao ga je „darom i otajstvom“. Milost je dar, nešto čemu se treba diviti. Nešto što nikako nismo očekivali jer uopće ne odgovara logici i našem razumu. Abram kuša što znači milost jer ne zaslužuje da ga se tako ističe. Njegovo veliko značenje, koje traje do danas, je zato što je Bog milosrdan prema njemu. Bog mu se obraća. Bog mu daje darove. Potpuno bez razloga. Samo tako. Jer On to želi. To je milost. Ne možemo je zaraditi. Nije naša, ne pripada nam. Darovana nam je. I pred tim darom i otajstvom možemo se čuditi i biti zadivljeni.
3. Draga braćo svećenici! Danas zajedno s vama zahvaljujemo Gospodinu što je dar i otajstvo svećeništva dao upravo vama. Iako godine odmiču, kosa opada ili sijedi, ljepota blijedi, milost svećeništva u vama još sjaji i čini se da mladost srca i čežnja za nasljedovanjem Gospodina još nije nestala. Da nije tako, ne biste danas, kao i onoga dana prije 50, odnosno 60 godina stali pred žrtvenik – oltar i više životom, nego riječima izgovorili: „Ad Deum qui laetificat iuventutem meam! – K Bogu koji razveseljuje mladost moju!“
Upravo po Vašim životima vidimo da, uz Božju milost, život ima obećanje. A obećanje je blagoslov. Nema bolje riječi na zemlji od blagoslova. Jača je od kletve i od svakog govora mržnje.
Svećenik je pozvan svojim životom svjedočiti i biti blagoslov onima kojima je poslan naviještati Radosnu vijest i milosrđe velikoga Boga. A to može biti i činiti jedino ako ustrajno, vjerno, bez straha slijedi Gospodina i ide za njim onim putevima kamo on vodi i kako on kaže. I tada kad krenemo za Njim iskusimo da postoji nešto bolje od onoga što smo uvijek poznavali i osjećali se kao kod kuće. Živjeti pod Božjim blagoslovom znači ne živjeti u svoja četiri zida, nego na otvorenom, uvijek u poslanju, s misionarskom čežnjom, kako nas uči papa Franjo. Tada najintenzivnije osjećamo da Bog ide s nama.
4. „Idi iz zemlje svoje… Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov…“
Koliko često trebamo čuti ove riječi? Koliko često tijekom pedeset godina?! Doista, kako godine prolaze, čini mi se da ih svećeničko srce sve češće treba čuti.
Svakodnevni susret s Gospodinom u Riječi i euharistiji, njegov svakodnevni poziv svakome od nas na napuštanje svega, izlaženje iz sebe i dolazak Njemu, postaje sve uporniji i neodoljiviji kako godine prolaze. Vjerujem da polako shvaćamo kako nas On svakodnevno izvodi iz naših sigurnosti kako bi nas doveo do tog posljednjeg susreta, tog posljednjeg pozdrava, našeg konačnog ispunjenja, kada ga sretnemo licem u lice.
U jednom svom promišljanju o svećeništvu papa Franjo je rekao da svećeništvo počiva na sedam stupova:
1) Svećenikova snaga ovisi o njegovu odnosu s Kristom.
2) Svećenik mora biti blizak ljudima kojima služi.
3) Svećenička vlast mora biti povezana sa služenjem, osobito s brigom i zaštitom najsiromašnijih, najslabijih, najmanje važnih i najlakše zaboravljenih.
4) Svećenik mora biti službenik milosrđa.
5) Svećenik je pozvan na jednostavnost života.
6) Svećenik mora biti uzor poštenja.
7) Svećenik treba biti izvor blagoslova za svoj narod.
5. Draga braćo svećenici, zahvaljujemo danas Bogu što vaše svećeništvo počiva na ovih sedam stupova, jer ste bili svećenici koji ste bili bliski ljudima, kojima ste služili i bili im izvorom blagoslova.

Proslava Jubileja je samo usputna točka, trenutak za razmišljanje o dosadašnjem putu, za pokušaj dokučiti njegove darove, njegove pouke. To je također vrijeme u kojem treba baciti pogled i na ono što je pred nama.
Jedno je sigurno: pred nama stoji On! Pred lađom našega života, ispunjenu blagoslovom, ali i pokojim promašajem stoji On, naš Učitelj kojemu dolazimo s praznim i punim mrežama. Naš Učitelj nas hrabri: Ne boj se!
Upravo to utješno obećanje daje Petru novu hrabrost. Ta utjeha vrijedi i za nas: ne bojte se, unatoč svim strahovima i brigama koje nosi ljudski ribolov! Bacite svoje mreže hrabro, jer on je s vama.

Dragi slavljenici!
Hvala vam što nam svojim svećeničkim životom svjedočite da je izvor svakoga navještaja i hrabrosti upravo Gospodin Isus.
Danas molimo i želimo, kao što ste jednom, na početku, u srcu čuli i osjetili njegov poziv, da isto tako, kad dođe čas, čujete uzvišene riječi: Dođite, blagoslovljeni Oca moga, primite u baštinu Kraljevstvo koje je tako dugo pripremano za vas.
Neka vas Gospodin blagoslovi, a Blažena Djevica Marija zagovara dok nastavljate svoje putovanje morem svijeta i dalje loviti ljude Božjom riječju. Amen.