Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić umro je 11. ožujka 2002. godine, a sve je više vjernika koji govore o glasu svetosti kardinala. Zemni ostaci blagopokojnog kardinala Kuharića počivaju u zagrebačkoj katedrali, no zbog oštećenja prvostolnice u potresu vjernici neće moći na 19. obljetnicu kardinalove smrti pohoditi njegov grob. Neće biti ni mise u katedrali, nego će euharistiju u 18.30 sati u crkvi Sv. Blaža slaviti zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

A, prema riječima mr. Hačka, grob je važno mjesto za rast nečijega kulta – jer upravo na grob volimo doći i susresti se s dragom osobom, tu se upućuju molitve, događaju se uslišanja i ostavljaju svjedočanstva o uslišanjima.

Zanimljivo je da bez obzira što grob kardinala Kuharića nije nigdje jasno označen, kao što je grob bl. Alojzija Stepinca, iznad Kuhariće groba uvijek je gorjela svijeća s njegovim likom. A redovnice Kćeri Božje ljubavi koje svoju službu vrše u katedrali svakodnevno se brinu da ta svijeća gori. Budući da svijeća trenutačno ne može gorjeti u katedrali, ona je sada upaljena u sakristiji uz kardinalovu sliku. Mr. Hačko je stoga Kćeri Božje ljubavi nazvao čuvaricama grobnog mjesta kardinala Franje Kuharića koje time potiču i druge da upućuju svoje molitve blagopokojnom kardinalu jer upravo po uslišanjima se razvija glas svetosti i pomaže se kandidatu da što prije bude uzdignut na čast oltara.

Za proglašenje blaženim kardinala Stepinca nije bilo potrebno čudo jer je mučenik. No u kauzi koja će se voditi za kardinala Kuharića potrebno je jedno čudo za beatifikaciju.

Mr. Hačko riješio je i jednu nedoumicu – smije li se kardinala Kuharića nazivati slugom Božjim. Prema pojašnjenju mr. Hačka, kolokvijalno se kardinala Kuharića može nazivati slugom Božjim, kao što primjerice Papa ima naslov Sluga slugu Božjih, no u kanonskom (zakonskom) smislu kardinal Kuharić još nema taj naslov nego mu sada pripada naslov blagopokojni ili blage uspomene. Sluga Božji se postaje kad se službeno otvori kauza i otvori sudište.

Govoreći o kauzi, mr. Hačko je podsjetio da je kardinal Bozanić u jednoj homiliji rekao da razmišlja o pokretanju kauze, imenovao je postulatora, a zadaća je Postulature prikupiti sav potrebni materijal. Nadbiskup je pozvao i vjernike da se mole i dostave materijale korisne za razvitak kauze, za bolje upoznavanje lika kardinala Kuharića. Prikupljeni materijali bit će poslani dalje na ocjenu. Stoga je, prema riječima mr. Hačka, učinjen prvi korak u otvaranju biskupijski kauze. Spomenuo je da svaki biskup prije otvaranja kauze traži još i mišljenje Svete Stolice koja na temelju prikupljenih materijala ocjenjuje ima li smisla uopće započeti kauzu. Mr. Hačko je pojasnio da za kauzu nije bitno koliko je tko čega ostavio iza sebe, jer ima svetaca iza kojih nije ostalo zapisano ni jedno slovo, nego je najvažnije koliko netko uživa glas svetosti. Najvažnija je fama sancitatis, ako nje nema kauza se ne pokreće. Taj glas svetosti mora biti prisutan kod značajnijeg broja vjernika i onda kauza ima smisla. Glas o svetosti mora biti spontan, a ne umjetno izazvan, protumačio je mr. Hačko.

Mnogi svećenici koje je kardinal Kuharić zaredio i bio uzor još su aktivni u pastoralu. I među njima se osjeća živa uspomena na blagopokojnog kardinala. Mr. Hačko spomenuo je da jedan svećenik još uvijek čuva ružu s kardinalova groba koju je uzeo kad je bio pogreb i uvijek ističe kako još uvijek izgleda svježe. A svećenici redovito ističu da je kardinal Kuharić za njih uvijek našao vremena, uvijek su mogli spontano doći kod njega. Kardinal ih je rado primio, ponudio i čašicu nekog pića, popričali su. To je svećenicima puno značilo. Znao se kardinal i naljutiti, ali to su pripisivali njegovom dijabetesu i zahtjevnosti nadbiskupske službe. Imali su svećenici razumijevanja i za takve situacije.

Zagrebačka katedrala ostala je središnje mjesto štovanja blagopokojnog kardinala. Kult je razvijen i u kardinalovu rodnom mjestu Pribiću, tamo je blagoslovljen njegov kip, te u Požegi. Kardinal Kuharić je i počasni građanin Požege. Prema riječima mr. Hačka, kult se iz zagrebačke katedrale polako širi iz zagrebačke katedrale prema ostalim župama Zagrebačke nadbiskupije.