Mr. Hačko: Zaposlenici zagrebačkog Caritasa svjedoče ustrajnost Crkve u ljubavi
mr. sc. Tomislav Hačko
Za stotinjak zaposlenika zagrebačkog Caritasa ovogodišnju adventsku duhovnu obnovu održao je vlč. mr. Tomislav Hačko, koordinator Trajne formacije za svećenike i vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije. Duhovna obnova, koja se sastojala od duhovnog nagovora i euharistijskog slavlja s homilijom, održana je u utorak 10. prosinca u crkvi Sv. Martina u Vlaškoj ulici u Zagrebu.
Duhovni nagovor bio je protkan citatima iz Svetoga pisma, liturgijskim molitvama te izrekama svetaca – kao malim svjetlima koja iz dana u dan, kroz adventsko radosno iščekivanje, duše vjernika vode prema blagdanu rođenja Božje Riječi – nenadmašnom svjetlu čitave ljudske povijesti.
Unatoč radosti kojom je u liturgiji prožeto vrijeme došašća, srca Kristovih vjernika ne prestaju biti izložena opasnosti da ih, popustivši napastima, ohladi sjena grijeha, »koji u naš život ulazi činjenjem ili pak nečinjenjem«. A upravo to iskustvo slabosti, iskustvo da bez Božje pomoći ne možemo nadvladati svoju sklonost grijehu, upravlja čovjeka vjernika prema Kristu, koji je »vrelo milosti«.
Da u adventskoj potrazi za Bogom vjernik ne bi podlegao sumnji hoće li moći prepoznati svoga Spasitelja mora biti svjestan da se »svakom čovjeku Krist otkriva na neki svoj način, na način da ga čovjek može prepoznati«. Primjeri svetaca otkrivaju svojevrstan ključ po kojemu nam se otvaraju vrata Kraljevstva koje je već među nama. Neizmjerni broj svetaca svjedoči, u skladu s evanđeljima, da je ljubav – caritas najizvrsniji i najkraći put do Boga koji je čovjeku blizu.
U tom oblaku svetaca, čijem se zagovoru utječemo, možemo biti »ponosni na tolike uzore vjere koji su tu ljubav svjedočili svojim mislima, riječima i djelima« i kroz povijest Zagrebačke nadbiskupije, posebice kroz djelo nadbiskupijskog Caritasa. Svi ti uzori, koje nam Crkva predlaže nasljedovati, postigli su puninu spasenja upravo zahvaljujući tome jer su »ustrajali u ljubavi« prema Bogu i bližnjemu. Tu ustrajnost Crkve u ljubavi svjedoče u današnjem svijetu i zaposlenici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije svakodnevno čineći »konkretna djela ljubavi«. Što je Caritas Zagrebačke nadbiskupije drugo nego »Ljubav Zagrebačke nadbiskupije«!
Navodeći nekoliko citata iz prvog dijela Rimskog misala, vlč. Hačko predočio je sudionicima duhovne obnove koliko Krist i njegova Crkva očekuju od svakog vjernika da bude duhovno aktivan u vremenu došašća. Radi se o neumornom vježbanju molitvene budnosti koja čitavu egzistenciju ljudskog bića okreće prema neugasivoj svjetlosti božićne noći.
Sljedeći korak poslije dubokog iskustva Božića, za koje nas Crkva priprema kroz misne obrasce (molitve, liturgiju) adventskog vremena, jest želja da se ljubavlju odgovori na Božju ljubav, želja da Bogu uzvratimo ljubav – iskazujući ljubav bližnjima. A upravo po čovjekoljublju, prema riječima sv. Vinka Paulskog, mi ljudi »postajemo slični svome Bogu i Spasitelju«. To je ljubav koja se (u sakramentima) prima da bi se dalje, prvenstveno našim bližnjima, davala, dijelila, prenosila, svjedočila, zaključio je vlč. Hačko.