Susret na kome se okupilo više od 2 000 učenika završnih razreda srednjih škola iz Splitsko-makarske, Zadarske i Šibenske nad/biskupije te njihovih vjeroučitelja i profesora započeo je misom u crkvi Sv. Ante na Humcu, a nastavio se zajedničkim druženjem u Međugorju i Mostaru. Maturanti su na taj način izrazili zahvalnost Bogu na milosti i svim darovima koje im je udijelio tijekom srednjoškolskog obrazovanja.

Mnogi su mladići i djevojke prije i tijekom mise pristupili sakramentu pomirenja, za što im je na raspolaganju bilo desetak svećenika. Misno slavlje predvodio je hvarski biskup Petar Palić koji je u homiliji mladima kazao da je pred njima vrijeme intenzivne priprave za polaganje ispita zrelosti u kojima će pokušati odgovoriti na važna životna pitanja. Pozvao ih je da sebi odgovore i na najvažnije pitanje: tko je za njih Isus Krist? „U svetopisamskom čitanju smo čuli da je on za neke prorok, za druge Krist, a da su treći posumnjali u njega. To pitanje označava bit našeg kršćanskog života, a najveća se tragedija događa kad ostanemo ravnodušni prema Kristu i njegovoj riječi. Sveti Ivan nam svjedoči da prije nije bilo tako. Tko želi zaista prihvatiti Krista mora svojim životom pokazati da vjeruje u njega, mora prihvatiti njegov jezik ljubavi i opraštanja“, kazao je biskup te iznio nekoliko misli pape Franje iz najnovije apostolske pobudnice „Krist živi“. „Papa poručuje mladima da ih Bog ljubi, da ih Krist spašava i da nam po živomu Kristu dolazi svako dobro“, rekao je mons. Palić. Zaključujući homiliju biskup je pozvao maturante da to nikada ne zaborave.

Euharistijsko slavlje animirali su učenici Gimnazije Dinka Šimunovića pod vodstvom vjeroučiteljice s. Natanaele Radinović pripremivši čitanja, molitve vjernike i prinos darova. Svojim lijepim i skladnim pjevanjem euharistijsko slavlje animirali su učenici Gimnazije dr. Mate Ujevića iz Imotskog pod ravnanjem vjeroučitelja Josipa Domazeta.

Predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš i ove je godine uime svih maturanata uručio novčani prilog gvardijanu samostana fra Dariju Dodigu za potrebe školovanja jednog siromašnog maturanta iz toga kraja. Ova je gesta nagrađena oduševljenim pljeskom svih okupljenih mladića i djevojaka.

„Prošle godine smo odlučili da susret na Humcu ne završimo samo s blagoslovom, nego i jednim vrijednim svjedočanstvom“, rekao je don Josip, najavljujući gosta iznenađenja. Bila je to naša proslavljena atletičarka Blanka Vlašić koju su iznenađeni i oduševljeni maturanti pozdravili dugotrajnim pljeskom.

Niz godina ponajbolja svjetska atletičarka započela je svoje poticajno svjedočanstvo riječima da je i ona poput svetog Pavla bila žestoki progonitelj kršćana. Njezina su nedjela nanosila bol cijeloj Crkvi koju, sada to zna, „moramo gledati kao svoju proširenu obitelj“. „Kada u svakom čovjeku vidimo Krista naši se susreti pretvaraju u molitvu“, kazala je Blanka. Vrativši se mislima u nedavnu prošlost, prisjetila se kako su mnogi hranili njezin ego. Nije mogla zamisliti život bez sporta i uspjeha u njemu, a onda ju je pogodila prava noćna mora koja se Božjom providnošću pretvorila u najveću milost. Doživjela je tešku ozljedu, a kad te izda vlastito tijelo zaista je teško ne klonuti duhom. Bio je to njezin prvi veliki križ, zahvaljujući kojemu je shvatila „da smo preko jednog drugog križa otkupljeni“. Dugo je vremena nemoćno promatrala krhotine svoga života, no na kraju je istinski spoznala Gospodina te smogla snage potpuno mu se predati. Bilo je to duboko obraćenje nakon kojega je osjetila da se vratila duhovnome domu. Ljudi često traže čuda, ali najveća čuda nisu vidljiva, kazala je Blanka. Ona se događaju u dubini duše koju Bog mijenja. Krist je osoba s kojom moramo uspostaviti odnos. Moramo s njime razgovarati. Moramo se također boriti s našim manama i nedostacima. To nije ni čudno ni strašno, jer niti sveci nisu bili bez grijeha, zaključila je naša proslavljena atletičarka. Na kraju je mlade pozvala da odluče biti sveti, da budu hrabri i da ne dopuste da se njihova svijeća ugasi.

Duhovno okrijepljeni maturanti, njihovi vjeroučitelji i profesori, nakon misnog slavlja na Humcu druženje su nastavili u Mostaru i Međugorju.