Na pitanja koja je uloga financijskoga sektora, kako može pridonijeti povećanoj solidarnosti kao i brizi za okoliš, te s druge strane, koja su to rješenja koja nam možda u Hrvatskoj promiču a mogu biti konkretna i korisna u ovom kontekstu, pokušali su odgovoriti prof. dr. sc. Domagoj Sajter, doc. Dr. sc. Roman Šubić i mr. sc. Adrijana Tomić.

Izv. prof.dr. sc. Jakša Krišto s Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, katedra za financije, ujedno predsjednik organizacijskoga i programskoga odbora Festivala, uvodno je govorio o „Uzajamnim financijskim institucijama – jučer danas sutra“.

Istaknuo je važnost kooperativnih zadružnih uzajamnih financijskih institucija. To su institucije osnovane na načelu jedan član – jedan glas; „čovjekolike financije“ u kojima je čovjek član, udjelničar ujedno i vlasnik i potrošač te institucije. Udružuju se bilo da dijele rizike, pa je riječ o uzajamnim društvima za osiguranje, ili dijele s jedne strane štednju i financiranje, pa tada govorimo i o kooperativnim bankama ili štednim uzajamnim bankama, ili o kreditnim unijama. Takav princip na razini relativno malih iznosa financiranja može se naći u mikroosiguranju kao i u mikrofinanciranju

Kooperativa, zadruga, kod nas imaju zastarjeli prizvuk, no postoje u razvijenim zemljama – što je razvijeniji sustav razvijeniji su i oblici financijskih institucija i pružatelja financijskih usluga. Razvijeniji sustavi Austrije, Njemačke, Španjolske, Italije, skandinavskih zemalja imaju izuzetno visok udio tih institucija, ne samo u financijskom sektoru nego i u ostatku gospodarstva. Dr. Krišto pritom je naveo finsku izjavu: „U zemlji u kojoj dan traje kraće od noći ljudi su rano zaključili da trebaju raditi zajedno da bi preživjeli“.

Istaknuo je važnost povjerenja i zajedništva, vjera u zajedničke odnose često je i u ekonomskim istraživanjima povezana sa stupnjem ekonomskoga razvoja, kao i razvojem kooperativa i zadruga koje su opet pokazatelj upravo toga razvoja i zajedništva. Za njih je važno „socijalno ljepilo“, kako u financijskom sektoru tako i u ostatku gospodarstva, istaknuo je dr. Krišto. Socijalno ljepilo povezuje tu zajednicu ljudi, zajednicu pojedinaca, odgovornih i uzajamnih solidarnih članova koji se udružuju oko financiranja, osiguranja, ii neke druge ekonomske namjene.

To socijalno ljepilo može biti potaknuto i vjerskom pripadnošću ili nekim drugim načelima poput zaposlenja, teritorijalnog načela i slično. Kod nas te institucije nisu razvijene, u komunizmu je oblik zadrugarskoga pokreta ukinut, a osamostaljenjem Hrvatske nije razvijen.

Moderna konotacija toga pristupa je udruživanja ljudi oko jedne namjene  – svjedoci smo mnogih pružatelja koji zaobilaze nekakav tradicionalni financijski sustav, istaknuo je dr. Krišto i naveo primjer „Mutuals 2.0“ kao ponovni razvoj i stupanje na scenu uzajamnih financijskih institucija. Jedna od njihovih prednosti je zajednica, one djeluju lokalno, važno je međusobno povjerenje i time i odgovornost pri kreditiranju i pri štednji. To potiče razvoj uzajamnih financijskih institucija. Pripadnost lokalnoj ili vjerskoj ili nekoj drugi zajednici potiče i regionalni razvoj, razvoj same zajednice, potiče se i financijska uključenost i pismenost, odgovornost u financiranju i štednji.

Financijska kriza godine 2007. kao i covid-kriza danas poticaj su na veću razinu odgovornosti i solidarnosti, kao i suvremena digitalizacija, mogućnosti koje pruža tehnologija – činjenica da socijalna mreža više nije samo mreža ljudi u istom selu, gradu ili župi sada je riječ o disperziranoj mreži sudionika preko društvenih mreža ili korištenja tehnologije. Imajući na umu neke od ovih kako tradicionalnih tako i suvremenih aspekata, kao i potrebu da imamo uzajamno povjerenje, uzajamno financiranje, oblik financiranja koji je možda bliži potrebama čovjeka, kojemu u inozemstvu pripada jedna trećina financijskoga tržišta je njihova tema, istaknuo je dr. Krišto.

„Uloga financija u gospodarstvu i društvu, dugoročan odnosno održiv pristup“ bila je tema priloga prof. dr. sc. Domagoja Sajtera s Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Osijeku, katedra za financije i računovodstvo. Na početku je napomenuo da financije trebaju kreirati novac za ljudske aktivnosti. No, različita su mišljenja koje su to aktivnosti koje su dobre za društvo i može li ih pojedinac sam izvoditi. Ljudska civilizacija razvila se na kooperaciji, solidarnosti, a ne na konkurenciji, istaknuo je dr. Sajter.

Svaka grupa ljudi koja čini nešto dobro za društvo (ili ne) treba financije da ostvari svoje poslanje. Ne samo novac, nego kompletan gradski sustav. Sustav upravljanja rizicima je izvrstan sustav za društvo, napr. osiguranje. Dakle, financijski sustav je nužan i koristimo ga na različitim razinama. Prva razina su osobne financije (pojedinca, kućanstva, obitelji) pa poslovne, javne, monetarne i međunarodne financije. Sve to treba biti u službi svim gađanima a ne samo vlasnicima sustava. Financije su krvotok ekonomskoga organizma, i hrani ga ključnim resursom a to je novac.

Dr. Sajter istodobno je istaknuo i lošu stranu toga položaja financija, da se naime u tijeku povijesti često izrabljivao, navevši kao primjer lihvarenje, ekstrakciju vrijednosti, moralni hazard – gubitke će prenijeti na zajednicu – privatizacija dobiti a socijalizacija gubitaka, brojne i skandale, manipulacije i krize.

Ankete pokazuju da javnost često misli da financijski sustav više šteti ekonomiji nego joj koristi. Golem razvoj financijskoga sektora nije pridonio razvoju ekonomije ili društva u cjelini. Financijski sustav je od uslužnoga servisa postao dominantan – termin financijalizacija često se koristi kada se kritiziraju financije. Jedan od razloga tomu je ne samo što u financijama kronično nedostaje solidarnost nego je perspektiva ekstremno uska – cilj poslovanja je maksimizacija dobiti i tu priča završava, upozorio je dr. Sajter.

O „Financijskoj pismenosti i zaštiti potrošača u financijskom sustavu“ govorio je doc. dr. sc. Roman Šubić, viceguverner Hrvatske narodne banke. Financijska industrija se izuzetno razvija iz dana u dan; i danas se ističe nužnost financijske pismenosti bez koje ne možemo razvijati solidarnost, upozorio je dr. Šubić. Istaknuo je izrazitu asimetričnost informacija – jedni su izuzetno dobro informirani a drugi izuzetno loše upoznati sa znanjima koja su im potrebna da bi preživjeli.

Financijska nepismenost nas danas može puno koštati stoga je izrazito važno opismenjavanje – a to podrazumijeva financijsko znanje, ponašanje i stavove. Dr. Šubić naveo je rezultate istraživanja iz 2015. i 2019. godine pod okriljem OCD-a koji su pokazali da je u nas razina financijske pismenosti -3, po kategorijama; odnosno da smo prilično dobri u financijskom znanju ali u ponašanju bismo trebali napredovati. No, teško je ljude „preko noći“ naučiti kao bi se trebali odnositi prema novcu, kako planirati osobne financije i razmišljati na duži rok. Tek svaki treći ispitanik imao je neke planove za rok dulji od godinu dana; što se pokazalo osobito pogubnim u proteklih godinu dana pandemije.

Dr. Šubić upozorio je da razina financijske pismenosti ovisi o ulaganju u obrazovni sustav, a mi imamo vrlo malo programa koji to potiču. Spomenuo je da je u tijeku natječaj koji organizira Hrvatska udruga banaka gdje se ocjenjuje razina nekih obrazovnih programa koji potiču financijsku pismenost. Pohvalio je natječaj na HKS-u na temu financijske pismenosti mladih. Oni su vrlo ranjiva skupina, jer ako su financijski nepismeni kada završavaju fakultet mogu donijeti dalekosežno negativne odluke – napr. uzimanje stambenoga kredita. Ocijenio je vrlo pozitivnim i izborni kolegij na HKS-u „Upravljanje osobnim financijama“.

Financijska pismenost je izuzetno važna i za profesionalni razvoj i za osobni uspjeh i svaka je profesija dužna bar na nekoj razini financijski se obrazovati. Financijska pismenost čovjeka definitivno obogaćuje i potrebna nam je da bismo bili kompletni i kao osobe i da bismo onda s druge strane mogli biti solidarni s ostatkom društva i dijeliti neke zajedničke vrijednosti i podizati i razinu financijske pismenosti ali i općenito razinu zadovoljstva i blagostanja u društvu.

Mr. sc. Adrijana Tomić, članica uprave GRAWE Hrvatska d.d., izlagala je o temi „Zelena ulaganja i doprinos društva za osiguranje“ i ukazala na specifičnost osiguratelja kao dugoročnih institucija često, i možda nedovoljno, spominjanih napr. u vrijeme potresa. Predstavila je svoju tvrtku koja u Hrvatskoj djeluje već 28 godina, a dio je koncerna koji postoji 193 godine, istaknuvši da je u njihovim temeljima geslo osnivača: „U jedinstvu mnogih leži snaga koja čini dobro“, i pridonijeti tome je njihova dužnost. Istaknula je specifičnosti toga uzajamnog društva za osiguranje u Austriji koji nisu razvijeni u Hrvatskoj, ali postoje primjeri vlasnika naših društava za osiguranje u stranom vlasništvu, kao što je GRAWE Hrvatska koji su u svojim maticama uzajamna društva za osiguranje, tako da nam ta iskustva nisu toliko daleka i neka načela već žive u dnevnom poslovanju.

Svoja iskustva iz prakse predstavili su iz udruge za ekonomiju zajedništva poduzetnici inovatori s iskustvom u zadrugarstvu Dijana i Peter Fabijan, a 125-godišnje iskustvo talijanskoga katoličkoga osiguranja Fondazione cattolica Assizurazoni, koje je proizašlo iz socijalnoga nauka Crkve i primjer je uzajamnoga društva za osiguranje katoličkoga identiteta, glavni tajnik Adriano Tomba.

Na kraju panela u kojom se raspravljalo i postoji li u Hrvatskoj mogućnost za osnivanje financijske institucije na temelju socijalnoga nauka Crkve, dr. Jakša zahvalio je sudionicima na izvrsnim i motivirajućim prijedlozima, ponovivši da je povjerenje u financijskom sektoru ranjivo, a u mnogim slučajevima smo ga u Hrvatskoj i izgubili. Na kraju je ponovno istaknuo da je ideja Festivala „Vjerovati i djelovati“ i u tom smislu on je početak, „inkubator ideja“ koje bi do idućega Festivala i u međuvremenu trebale zaživjeti.