Na grobu Marijinu

Ovo su bili dani dubokog uzbuđenja, dani u kojima je naša duša bila ganuta ne samo na spomen onoga što je Bog učinio nego zbog same njegove prisutnosti, jer je još jednom s nama hodao u zemlji Kristova rođenja, smrti i uskrsnuća. Na svakom koraku ovoga jubilejskog hodočašća s nama je bila Marija, osvjetljujući naš put i dijeleći radosti i žalosti svojih sinova i svojih kćeri.
S Marijom, Majkom Žalosnom, stojimo u sjeni Križa i plačemo s njom zbog žalosti Jeruzalema i nad grijesima svijeta. Stojimo s njom u tišini Kalvarije, i vidimo krv i vodu kako teku iz probodenog boka njezina Sina. Svjesni strašnih posljedica grijeha, potaknuti smo pokajati se za vlastite grijehe i grijehe djece Crkve u svako doba. O Marijo bez grijeha začeta, pomozi nam na putu obraćenja!
Zajedno s Marijom, Zvijezdom jutarnjom, bili smo zabljesnuti svjetlom Uskrsnuća. Radujemo se s njom jer je prazan Grob postao krilom vječnoga života, gdje Onaj koji je uskrsnuo od mrtvih sada sjedi zdesna Ocu. S njom dajemo neizmjernu hvalu za dar Duha Svetoga kojega je uskrsli Gospodin poslao Crkvi na Pedesetnicu i kojega neprestano izlijeva u naše srce, za naše spasenje i za dobro ljudske obitelji.
Marija, Kraljica na nebo uznesena. S groba njezina Sina gledamo na grob gdje je Marija počivala u miru, očekujući svoje slavno Uznesenje. Božanska liturgija slavljena na njezinu grobu u Jeruzalemu stavlja u Marijina usta: “I poslije smrti neću biti daleko od tebe.” I u bogoslužju njezina djeca odgovaraju: “Vidjevši tvoj grob, o sveta Bogorodice, kao da promatramo tebe. O Marijo, ti si radost anđela, utjeha ožalošćenih. Proglašujemo te utvrdom kršćana i, nadasve, Majkom.”
U promatranju Bogorodice (Theotokos), gotovo na završetku ovoga putovanja, vidimo pravo lice Crkve, blistavo u svoj njezinoj ljepoti, obasjano “slavom Božjom koja zasvijetli na licu Kristovu” (2 Kor 4,6). O Odvjetnice, pomozi Crkvi da bude sve sličnija tebi, svome uzvišenom uzoru. Pomozi joj rasti u vjeri, nadi i ljubavi, dok traži i vrši volju Božju u svemu (usp. Lumen gentium, 65).
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!
1