Kako bi usavršavanjem mogli biti obuhvaćeni obrazovni djelatnici i iz nepristupačnijih krajeva Hrvatske, uz mogućnost prisustvovanja predavanjima uživo, skup se moglo pratiti i na platformi Zoom. Cilj skupa bio je pružiti stručnu i znanstvenu podršku obrazovnim djelatnicima iz područja za koja su pokazali osobit interes. Više od petsto obrazovnih djelatnika iz cijele Hrvatske pratilo je predavanja uživo i na Zoomu s mogućnošću uključivanja i sudjelovanja u raspravi.

O vještinama asertivno-empatijskog komuniciranja u izazovnim situacijama predavanje je održala izv. prof. dr. Irena Sever Globan. Osim teorijskih i empirijskih uvida u temeljne izazove i barijere u komunikaciji roditelja i škola, dr. Sever Globan u svom predavanju ponudila je i praktične alate koji olakšavaju uspostavu povezujućih odnosa roditelja, učenika i škola, a koji se temelje na međusobnom razumijevanju, podršci i empatiji. Prvenstveno se to odnosi na alate koje nudi empatijska komunikacija (nenasilna ili asertivna komunikacija) koja se temelji na iskrenom, transparentnom i autentičnom izražavanju te na prepoznavanju i povezivanju s vlastitim i tuđim potrebama.

Doc. dr. Lana Ciboci Perša sudionike skupa upoznala je s utjecajem digitalnih medija na generaciju Alfa i Z. „Generacije Alfa i Z smatraju se digitalnim urođenicima koji odmalena odrastaju u svijetu digitalnih medija i tehnologije. Karakterizira ih (relativno) visoka razina digitalne pismenosti, stalna povezanost preko interneta, pristup velikoj količini informacija, ali i nedostatak koncentracije zbog stalne distrakcije uzrokovane digitalnim uređajima, izloženost neprimjerenim sadržajima, elektroničkom nasilju i opasnost od razvijanja ovisnosti o internetu i novim tehnologijama. Njihovo odrastanje uz tehnologije odražava se i na obrazovni sustav. Naime, nastavnici se sve više suočavaju s problemom održavanja discipline i motivacije učenika koji su navikli na brzu i stalnu stimulaciju preko digitalnih medija. Unatoč izazovima, pravilno usmjereni digitalni mediji mogu značajno doprinijeti obrazovanju i razvoju mladih generacija“, poručila je.

Prof. dr. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu održao je predavanje o kritičkom vrednovanju medijskih poruka na primjeru mamilica i prikrivenog oglašavanja. „Posljednjih smo godina sve više okruženi medijskim sadržajem kojemu je cilj privući pažnju i provocirati reakciju. Već u prvom susretu učenika s mrežnim sadržajem možemo prepoznati klikolovke/mamilice“, istaknuo je te predstavio kategorizaciju mamilica kroz radionice koje se mogu implementirati u nastavni plan i program osnovnih i srednjih škola.

„Kroz prikazane primjere učitelji će biti sposobni prepoznati najmanje pet tipova naslova koji se temelje na klikolovkama/mamilicama, ali i prepoznati stilske figure i figure riječi koje se svakodnevno koriste u medijskim objavama“, objasnio je. Kritičko vrednovanje medijskih poruka predstavljeno je na primjerima dekonstrukcije poruka u promotivnom komuniciranju kojima su učenici izloženi kroz prikrivene oglase i promotivni sadržaj u medijima i na društvenim mrežama.

Predavanje „Kroz život bez nasilja − prevencija vršnjačkog nasilja kao rizika za mentalno zdravlje i ovisnost mladih“ održao je psiholog Siniša Brlas iz Zavoda za javno zdravstvo „Sveti Rok“ Virovitičko-podravske županije. U okviru predavanja predstavljen je i vodič za učitelje, nastavnike, stručne suradnike i odgajatelje „Kroz život bez nasilja – vodič za prevenciju vršnjačkog nasilja kao rizika za mentalno zdravlje i ovisnost mladih“ (Brles, 2024). Vodič je osmišljen kao dodatni izvor informacija o aktualnoj i važnoj temi vršnjačkog nasilja i snažno se naslanja na vodič za djecu i mlade „Kroz život bez nasilja – deset protunasilnih poruka“ koji se od 2010. kontinuirano koristi u provedbi radionica o vršnjačkom nasilju u školama i koji se besplatno dijeli učenicima, te na slikovnicu „Pružam ti ruku“ iz 2011. koja je didaktički i metodički tako oblikovana da se na odgovarajući način obraća najmlađima.

Izv. prof. dr. Martina Knežević sa Sveučilišnog odjel za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta govorila je o mitovima o mozgu i poučavanju u obrazovnom sustavu. „Tzv. neuromitovi su zablude o mozgu koje mogu imati negativne učinke ako ih koristimo u obrazovnoj praksi. Većina tih zabluda dijelom se temelji na izvornim znanstvenim spoznajama. Tako, primjerice, popularan neuromit tvrdi da se učenje može poboljšati ako se učenici razvrstaju i podučavaju prema njihovu preferiranom stilu učenja. Ova ideja temelji se na valjanim znanstvenim nalazima da se vizualne, auditivne i kinestetičke informacije obrađuju u različitim dijelovima mozga. Međutim, pogrešno je pretpostaviti da samo jedan senzorni modalitet sudjeluje u obradi informacija, jer su ti odvojeni dijelovi mozga međusobno vrlo povezani, najčešće su istovremeno aktivni i prenose informacije među sobom. Istraživanja su pokazala da poučavanje učenika prema njihovu preferiranom stilu učenja ne utječe značajno na učinkovitiju obradu informacija“, pojasnila je.