Na Lovrjenac su s lovorovim grančicama u ruci hodočastili vjernici Župe sv. Andrije u kojoj se tvrđava nalazi, ali i štovatelji iz drugih župa. Krenuli su ispred crkvice sv. Đurđa u Pilama te u procesiji s križem i barjakom župe na čelu, uskim uličicama i stubama stigli do ulaza u tvrđavu.

Katedralni župnik i upravitelj Župe sv. Andrije don Marin Lučić na početku je zahvalio predslavitelju i suslaviteljima zaželjevši dobrodošlicu onima koji su hodočastili po prvi put. Primijetio je kako je lijepo hodočastiti po Gradu, za što je bilo niz prigoda u kolovozu, počevši od crkve sv. Stjepana u Pustjerni 3. kolovoza, zatim crkve Od Sigurate na blagdan Preobraženja Gospodinova 6. kolovoza, potom kod dominikanaca na blagdan sv. Dominika 8. kolovoza i na Lovrjenac u čast sv. Lovre.

„Naš je Grad poseban po tome što možemo na svakom kantunu slaviti Gospodina i prepoznavati bogatstvo koje imamo i tako jedni drugima biti ono pravo bogatstvo“, istaknuo je župnik. „Ova sveta misa je ona vatra koja gori u nama, a koja je bila i u sv. Lovru kako bi mogao pobijediti sve one vatre s kojima se susretao.“ Potaknuo je sve prisutne da budu poput sv. Lovre, veseli darovatelji, kao i da se priključe sljedećem hodočasničkom trenutku u Gradu – festi u Gospe.

P. Maslać je na početku propovijedi rekao da je sv. Lovri Gospodin dao žar svoje ljubavi, što je povezao sa zbornom molitvom u kojoj je prošnja da i mi ljubimo ono što je sv. Lovro ljubio. Što je to sv. Lovro ljubio može se otkriti u zapisanim i svečano propovijedanim tekstovima svetih otaca, koji su dragocjeni biseri, rekao je propovjednik.

U velikom progonu car Valerijan u drugoj polovici 3. stoljeća je raspisao da svakog kršćanina a posebno one zaređene službenike treba što prije zatrti. U tome je krenuo od vrha. Uhvaćen je sam papa Siksto II. zajedno sa svojim pomoćnicima. Lovro je bio jedan od najmlađih koje je papa zaredio kao sedmoricu đakona koji su trebali služiti i posluživati siromahe, koji su bili u kršćanskoj zajednici ali su bili u materijalnoj potrebi, podsjetio je propovjednik na život sv. Lovre.

Papa je u Lovri vidio veliki biser i zaredio ga za đakona, a u tom povjerenju i Lovro je imao pouzdanja u takvoga Oca. Kada su papu uhvatili Lovro mu je prišao želeći da i njega povede sa sobom. Papa mu je odgovorio da ga u malo dana čeka „svijetla kruna“. Savjetovao mu je da sve blago koje su imali u riznici proda i podijeli siromasima. Lovro je to odmah učinio. Nakon tri dana i sam je bio uhićen.

Kada je bio priveden na suđenje, prvo carevo pitanje bilo je gdje je sakrio blago te mu je naredio da ga donese. Nato je Lovro, nadahnut Duhom Svetim, odgovorio: „Hoću, samo mi dajte tri dana vremena i sve ću vam blago predati.“ Nakon toga, otišao je sakupiti blago Božje. U tri dana sakupio je nekoliko tisuća siromaha koje je posluživao i doveo ih je pred cara. Car je očekivao zlato i drago kamenje, a ispred sebe je vidio siromašne ljude bijedno obučene. Osjećao se ismijano i izrugano. Naredio je da sveti Lovro bude kažnjen najgorim mukama.

Propovjednik se upitao što bismo mi učinili danas, u 2020.; što bi stariji i mudri savjetovali svojim mladima. U suvremenom ozračju imamo toliko neriješenih situacija koje se odnose na materijalna dobra koja se teško dijele i unutar obitelji, a kamoli da se daruje nešto nekomu u potrebi. Kako možemo očekivati da se dogodi u Lovri današnjeg vremena takav poticaj i blagoslov, da imaju puninu Duha Svetoga da mogu razdati što imaju?

Pitamo se dalje kako je sveti Lovro mogao trpjeti pod tako teškim mukama, nastavio je propovjednik i istaknuo kako je „vatra ljubavi koju je nosio sveti Lovro u sebi“ „bila jača od one vatre na koju su ga mučitelji stavili da se peče. Vatra ljubavi prema Isusu Kristu i nas je danas okupila. On je taj koji ovdje izgara od vatre i ljubavi. Daje svoj život da bi nam mogao reći: Evo, ovo je moje tijelo i od toga je moguće zapaliti plamen ljubavi.“

Na kraju je sve prisutne potaknuo da mole za zagovor ovoga mladog mučenika da se i u današnje vrijeme ne čudimo mladim bogoslovima i da ne ismijavamo mlade u našim obiteljima koji izraze želju da bi htjeli postati svećenici, redovnici ili redovnice.

Pjevanje na misi predvodila je profesorica Luce Čatić, a sudjelovali su i dubrovački bogoslovi i sjemeništarci.