Na molitvi u dubrovačkoj katedrali o čudu oprosta koje je učinio sv. Ivan Pavao II.

Na početku molitve krunice radosnih otajstava pročitan je evanđeoski ulomak dana iz Isusovog oproštajnog govora u dvorani posljednje večere (Iv 15, 26-16, 4a). Biskup je molitvu predmolio na krunici koju je nekada dobio od svetog pape.

U nagovoru je podsjetio na tri dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku kao i na beatifikaciju bl. Marije Propetog Petković te stavio naglasak na jedan događaj iz svečevog život o kojem je više progovorio.

Način na koji je Papa odgovorio na taj događaj je ono što se može povezati s evanđeoskim ulomkom dana, kazao je biskup. Riječ je atentatu na papu Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine od strane Muhameda Ali Agce koji je u njega ispalio četiri hica od kojeg su tri pogodila cilj. S tim su povezana još dva događaja: prvi, 28. prosinca 1983. kad se Papa susreo sa svojim atentatorom i oprostio mu te drugi, 28. prosinca 2014. godine kada je atentator došao na njegov grob u Baziliku Sv. Petra, položio buket bijelih ruža i izjavio: „Došao sam ovdje jer me papa Ivan Pavao II. točno na današnji dan posjetio u zatvoru prije 31 godinu. Vratio sam se na mjesto čuda“.

Djelo opraštanja atentatoru

U evanđeoskom ulomku dana Isus je govorio o mučeničkoj dimenziji kršćanstva, kojoj je, da bi bila mučenička, bitno pridružiti oproštenje, opraštanje. „Sv. Ivan Pavao II. je to učinio i u tom nam je primjer. To je, uz puno važnih stvari koje je učinio, po mom mišljenju najvažnije“, ustvrdio je biskup Uzinić. „Zašto? Zato što je Isusovo najveće čudo bilo također čudo opraštanja na Kalvariji. Sva druga čuda su više ili manje važna, ali to je najvažnije jer ono daje smisao cijelom njegovom djelu. U tom smislu mogu reći da je to ono što daje smisao i onom što je bio i što je govorio sv. Ivan Pavao II. Da se nije to dogodilo, da se nije dogodilo oproštenje, sve bi bile tek lijepe riječi. No, ovo je pokazalo da on nije ostao samo na riječima. Nego je te riječi, ono što mi kršćani govorimo i propovijedamo, u tom konkretnom slučaju pretvorio u djelo. I oprostio. I učinio, kako njegov atentator priznaje, čudo koje je promijenilo njegovog atentatora“. Ovaj drugi dio, da je došlo do promjene u atentatoru, se nije moralo dogoditi, ali ono prvo čudo, čudo opraštanja jeste.

Mučeništva svakog dana i mučeništvo kroz dar života

Mučeništvo je bilo Isusov put, ono je put Crkve i put svakog kršćanina, to je ono o čemu Isus u pročitanom evanđelju govori, kazao je biskup skrenuvši pozornost na „mučeništvo svakog dana“. To su primjerice mučeništva u brizi za obitelj, mučeništvo svakodnevnih životnih obveza, mučeništvo u nastojanju u izgradnji boljeg i pravednijeg društva, mučeništvo kroz angažman u Crkvi i njezinom poslanju, mučeništvo uvijek u zaštiti slabih, potlačenih, potrebnih, bolesnih, svih onih u kojima nam Isus kaže da ga trebamo poslužiti.

Samo ponekad je to i ono mučeništvo na radikalan način, mučeništvo kroz dar života. Kažem dar jer bez dara nema mučeništva, za braću, za sestre, za Boga. Osim ovog dara, koje je i bitno povezano s opraštanjem, kroz naše svakodnevno mučeništvo, svakodnevno vršenje obveza i poslanja da budemo u ljubavi oni koji služe braći i sestrama, koliko se puta dogodi da povrijedimo i budemo povrijeđeni. Da bismo mogli ići naprijed uvijek i ponovno nam je potrebno čudo opraštanja. Bez njega nije moguće ići naprijed i zato mi moramo opraštati, pa i one najgore stvari koje su se dogodila nama ili nekom našem. Bez tog nismo kršćani“, poručio je biskup Uzinić.

Za opraštanje je potrebna milost

Moći oprostiti nije nešto što je nama ljudima moguće samo po sebi, nastavio je biskup objašnjavajući kroz primjere. Neki ljudi nakon rata su imali problem s oproštenjem. Ljudi u zatvorima su naučili odustati od osvete, ali nisu naučili opraštati, uostalom zakon ih na to ne može prisiliti. Zakon ne oprašta, može biti zakon o oprostu, ali to nije zakon o opraštanju zločina nego o opraštanju kazni.

Opraštanje zločina, uvrede kojom smo povrijeđeni, to je milost, ustvrdio je dubrovački biskup. „Ona je dar Branitelja, Duha Istine, koji od Oca izlazi i svjedoči Isusa. Kojeg Isusa? Isusa koji je oprostio, koji je i došao za to da bi oprostio i koji nas poziva, želimo li biti njegovi učenici, da idemo za njim i da i mi opraštamo. I daje nam Branitelja da to možemo činiti. On u Isus na križu, raspetom, progovara opraštajući i opravdavajući: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“.

Kako se Bogu koji je život može služiti sijući smrt?

Isus želi, nastavio je, da i mi oprostimo opravdavajući one koji su nas povrijedili i one koje smo možda mi povrijedili. Svatko koji vas ubije mislit će da služi Bogu, naveo je svetopisamske riječi dodavši da Isus opravdava jer kaže „oni misle“ da Bogu služe. Ali nisu upoznali Boga.

I danas ima onih koji u ime Boga ili u ime istine, tako lako i isključivo odbacuju druge, primijetio je biskup Uzinić. Neki to čine doslovno, misleći da tako služe Bogu. Danas imamo puno kršćana, a kršćani su jedna od najprogonjenijih skupina na svijetu, koji su u puno zemalja proganjani i ubijani u ime Boga.

„Kako Bog koji je ljubav, milosrđe i tvorac života može biti poslužen od onih koji siju smrt? Kako se Bogu koji je život može služiti sijući smrt?“, zapitao se. Dodao je i kako nisu samo oni koji tako ubijaju, oni koji ubijaju: „Neki to čine riječima, uvredama, klevetama, optužbama, podmetanjima… Možda je to svojstvenije nama, današnjem zapadnom čovjeku. Nekad je to bolnije od smrti, nekad je to razlog smrti“.

Nije dovoljno ne uzvratiti istom mjerom

„Naše je ne uzvraćati istom mjerom. Ali to nije dovoljno. Mi trebamo i oprostiti. S Braniteljem, Duhom Istine, uz sebe i u sebi“, proučio je dubrovački biskup.

„Ja vjerujem da je Branitelj, Duh Sveti, pomogao i sv. Ivanu Pavlu II. da ne traži kaznu za svog atentatora nego da oprosti. Neka i nama pomogne da po zagovoru sv. Ivana Pavla II. možemo oprostiti i pitati oproštenje kako bismo osjetili čudo opraštanja. I zajedno s onima kojima smo oprostili i koji su nam oprostili graditi bolju Crkvu, domovinu, svijet. Bez toga nije moguće ići naprijed, bez toga ostajemo zarobljenici 1941. i 1945., i 1991. i 1995., ostajemo zarobljenici zločina i osveta koja rađa uvijek novi zločinima. To je vrtlog koji nas vodi sve dublje i dublje i ne nazire se kraj. Osim u Isusu i njegovom Branitelju, Duhu Istine, koji u nama i po nama želi govoriti: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“, ovim riječima zaključio je biskup nagovor te nastavio predvoditi molitvu.

Na večernjoj molitvi izmoljena je i Molitva sv. Ivanu Pavlu II., Prošnje Presvetoj Bogorodici kardinala Matea Zuppija, Molitva za sinodu Dubrovačke biskupije te Molitva Gospi od Porata, a u uskrsnom vremenu prigodna molitva Zdravo Kraljice.

S biskupom su molili dubrovački bogoslovi te vjernici u katedrali, kao i oni u online prijenosu. Pjevanje prigodnih pjesama animirala je prof. Maja Marušić.