Istina je prava novost.

Na Pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike prikazani izazovi i iskustva dobre prakse rada s osobama s invaliditetom

Izazovi i iskustva dobre prakse rada s osobama s invaliditetom na župnoj i biskupijskoj razini prikazani su u srijedu 6. ožujka 2024. godine na 11. Pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike u Zagrebu.

O iskustvima u svojim zajednicama govorili su župnik Župe sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar, vjeroučitelj mentor Ivica Suvalj, koji djeluje u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju „Podravsko sunce“ u Koprivnici, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Alojz Kovaček te predstavnik Caritasa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, u sklopu kojega djeluje Centar za radno osposobljavanje osoba s razvojnim teškoćama „Nazaret“, Blaženko Tikvić.

Fra Ivan govorio je o zajednici „Antunovi ljiljani“ koju je zajedno sa suradnicima i volonterima pokrenuo 2022. godine. Spomenuo je da i sam ima brata s poremećajem iz spektra autizma rekavši da je njegova obitelj tijekom 23 godine, koliko mu je brat star, iskusila ono najbolje i najgore od civilnog društva, ali i Crkve.

Govoreći dalje o zajednici, istaknuo je da ima tri skupine volontera: stručnjake po struci, stručnjake s terena te volontere zaljubljenike u dobrotu.

Naglasio je da su „Antunovi ljiljani“ otvoreni svima te da su svi dobrodošli. Potom je predstavio program susreta istaknuvši da paralelno imaju program s roditeljima i radionice s osobama s invaliditetom. „Nama nije nikako u cilju zamijeniti ili nadomjestiti rad civilnih institucija, socijalnih, državnih, gradskih, nego zaista pružiti ozbiljnu duhovno-pastoralnu skrb i podršku najprije osobama s teškoćama i s invaliditetom, a s druge strane u jednakoj mjeri i roditeljima“, zaključio je.

Vjeroučitelj Suvalj poručio je svećenicima da nisu sami, nego da imaju brojne laike u župi koji bi htjeli pomoći. „Vi trebate samo zatražiti našu pomoć“, kazao je. Rekao je da u njegovoj župnoj zajednici ne postoji poseban program za osobe s invaliditetom, ali da je on most između župnika i obitelji te je naglasio da nijedan župnik dosad nije odbio suradnju. Na kraju je istaknuo važnost mudrosti da bi osoba mogla prepoznati situaciju i početi djelovati.

Vlč. Kovaček najprije je nazočnima govorio o vlastitom iskustvu susreta s obitelji djeteta s invaliditetom. Kazao je da mislima „Jadno to dijete. Jadna ta obitelj“ čovjek podiže zid između sebe, takve osobe i takvih obitelji. „Sljedeći korak koji sam morao učiniti je da spoznam koliko sam ja jadan sa svojim zdravim rukama, nogama i onim što imam u glavi“, rekao je.

Potom je nazočnima predstavio Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Kazao je, između ostaloga, da je nadbiskupija podijeljena na šest regija te da iz svake imaju volontere. Istaknuo je da na nadbiskupijskim susretima bude više od tisuću osoba te da se osobe s invaliditetom jako raduju istima.

Blaženko Tikvić predstavio je povijest rada s osobama s teškoćama u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, osobito u sklopu Centra „Nazaret“ te je govorio o njihovom djelovanju danas. Kao posebnost istaknuo je obavljanje stomatoloških zahvata pod općom anestezijom na osobama s invaliditetom. Jedan od novijih projekata je dostavljanje toplih obroka bolesnima i starijima, u kojem sudjeluju korisnici Centra.

Nakon izlaganja, sudionici Pastoralno-katehetskog kolokvija imali su priliku postaviti pitanja.