Koncelebriralo je tridesetak svećenika i redovnika među kojima domaći gvardijan Tomas i nećak pokojnika o. Anto Lozuk, isusovac na službi u Beogradu. Uz mnogobrojne vjernike, kako plehanske župe tako i župa u kojima je fra Kazimir bio na službi, sudjelovale su i brojne školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije među kojima s. Antonija Rehlicki, pokojnikova sestra.

Ocrtavajući život i djelo pokojnog fra Kazimira provincijal Marinčić u homiliji je naglasio kako je taj neumorni Kristov službenik kroz čitav svoj život i rad dao velik doprinos Crkvi i svojoj franjevačkoj zajednici.

„Volio je svoju franjevačku zajednicu i ovaj narod, tu svoju ljubav pokazao je kroz svoj pastoralni rad. Njegova otvorenost prema svakom čovjeku i njegovo prihvaćanje svakog čovjeka bili su očiti tko ga je makar malo poznavao. Nastojao je svakome izići u susret i pomoći ako je ikako bio u mogućnosti.

Može se reći da je fra Kazimir posjedovao one temeljne ljudske vrline koje krase čovjeka za kojeg kažemo da je dobar. Na tim temeljnim ljudskim i franjevačkim krepostima gradio je fra Kazimir svoj redovnički i svećenički život. Zato je uvijek zračio mirom, vedrinom i optimizmom. Kad sam boravio u vizitaciji samostanu na Plehanu u razgovoru s fra Kazimirom osjetio sam mirnoću, ispunjen život i prihvaćanje Božje volje.

Kao svećenik i redovnik fra Kazimir je svoju dužnost obnašao ozbiljno i predano. Trudio se, i u tome je uspijevao, da bude istinski navjestitelj Božje dobrote i ljubavi u ovome svijetu. Smatrao je da nije vlasnik nego samo upravitelj svoga života.

Svoj je život gledao u svjetlu evanđelja i bio je svjestan da mu je Bog dao darove i sposobnosti da bi služio bratu čovjeku, što je svesrdno i činio. Krist je bio njegov temelj i njegov Put, Istina i Život“, rekao je o pokojniku provincijal Marinčić.

Sažalnicu vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića pročitao je gvardijan Tomas. Zahvalio je svima koji su došli na ispraćaj fra Kazimira na vječni počinak te svima koji su ga svojom molitvom pratili napose u posljednjim danima kada se razbolio. Njegovim odlaskom u skromnosti Franjevačke provincije Bosne Srebrene ostala je velika praznina, a napose u franjevačkoj zajednici u njegovu matičnom samostanu na Plehanu. Posebno je zahvalio vjernicima Usorske doline, koji su fra Kazimiru dok je boravio na Plehanu iskazivali svoju zahvalnost za njegovo 34-godišnje djelovanje u župi sv. Antuna Padovanskog u Sivši.

Fra Kazimir – Anto Rehlicki, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u ponedjeljak 24. prosinca u 87. godini. Rođen je 7. listopada 1932. godine, kao osmo od desetero djece u selu Modran, u župi Plehan. Godine 1943. upisao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je 1949. godine te je nakon novicijata, za vrijeme studija teologije položio svečane zavjeta 1955. godine. Pri završetku studija, 25. srpnja 1958. godine, za svećenika ga je zaredio vrhbosanski nadbiskup Marko Alaupović. U tijeku svećeničkog i redovničkog djelovanja fra Kazimir je služio kao župni vikar u Busovači, Žeravcu, Sivši, Podhumu i Foči, kao samostanski vikar u samostanu u Tuzli i u samostanu na Plehanu, te kao župnik u Sivši, Žeravcu, Ljubunčiću, Koraću i Sivši. Nakon rata, do jeseni 2017. godine služio je u Sivši, odakle je premješten na Plehan, kako bi svoje redovničke dane u starosti provodio u samostanu.

Na Plehanu je 2008. proslavio svoj zlatni jubilej – 50 godina svećeništva, a ove godine i svoj dijamantni jubilej – 60 godina svećeništva. U listopadu ove godine započeli su veći zdravstveni problemi u funkcioniranju srca i krvnih žila, zbog čega je hospitaliziran u bolnici u Slavonskom Brodu, odakle je nakon stabilizacije zdravstvenog stanja vraćen na Plehan. Nakon značajnog pogoršanja, 11. prosinca hospitaliziran je u bolnici u Orašju, odakle je premješten na koronarni odjel u bolnici Dr. Josipa Benčevića u Slavonskom Brodu.