Suslavili su mjesni župnik don Boris Vukasović, don Nediljko Ante Ančić, don Radojko Vidović i don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor pod ravnanjem Mateje Žuljić.

U homiliji je nadbiskup vjernicima govorio o životu sv. Luke, po zanimanju liječnika, podsjetivši da je on jedan od četvorice Isusovih učenika koji su u evanđelju opisali Isusov život. Istaknuo je da on nije osobno poznavao Isusa, ali je poznavao neke od učenika koji su živjeli s Isusom, a tradicija kaže i da je poznavao Isusovu majku Blaženu Djevicu Mariju. U prilog toj tvrdnji govori činjenica da je Luka jedini evanđelist koji donosi događaje iz Isusova djetinjstva: njegovo rođenje, pohod pastira, Marijin pohod Elizabeti, Isusovo prikazanje u hramu i događaj kada se dvanaestogodišnji Isus izgubio u hramu. Tradicija kaže i da je bio slikar i da je upravo on naslikao prve slike Blažene Djevice Marije. Bio je Pavlov pratilac na više misijskih putovanja, a upravo Pavao donosi informaciju da je Luka bio liječnik. Možda je zbog toga što je kao liječnik stalno bio u susretu s ljudskim patnjama i njegovo evanđelje puno Isusovih susreta s ljudima patnicima.

„U njegovu je evanđelju opjevano Božje milosrđe, Božja ljubav i Božja dobrota prema najslabijim, najbjednijim“, istaknuo je propovjednik te dodao da je Luka bio iznimno osjetljiv prema siromasima i obraćenim grešnicima.

„Luka je evanđelist Božjeg milosrđa, Božje sućuti u odnosu na čovjeka pogođena bilo kakvom vrstom zla“, istaknuo je te poručio da je Luka s takvim ljudima duboko suosjećao i upravo zbog toga zapisao brojne prispodobe u kojima Isus suosjeća s grešnicima i vraća ih u život.

Propovjednik je kazao da je Luka takav i u odnosu prema Isusovoj patnji pa tako jedini donosi informaciju da se Isus u strahu pred velikom patnjom krvavo znojio u Getsemanskom vrtu. „S druge strane on nam ne donosi neka od najvećih Isusovih poniženja kao primjerice informaciju da su Isusa za njegove muke ljudi pljuvali, što je bilo jedno od najvećih poniženja u tom vremenu, a i danas“, poručio je.

Tumačeći da se Luka trudio opravdati i ponašanje Isusovih učenika, nadbiskup je naglasio da je to i Božji način gledanja čovjeka. Dodao je da je Lukino srce bilo ganutljivo i da je posebno mjesto u njemu imao Isus, a onda svi oni za koje ljudi često nemaju srca, a to su siromasi, bolesnici, patnici, grešnici. U konačnici je sve pozvao da mole sv. Luku da ih zagovara kod Isusa i da im isprosi zdravlje duše i tijela, a iznad svega ljubav prema Isusu i ljudima patnje kakvu je on imao.

Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio župnik don Vukasović koji je ustvrdio da je svetkovina sv. Luke za sve u župi dan posebne radosti, milosti i dara Gospodnjega. Podsjetio je da se u ovoj godini slavi 30 godina župe te svim župljanima čestitao i zaželio da zajedno žive tako da budu dionici Božjih darova.

Izrazio je i radost što prvi put mogu u toj župnoj crkvi pozdraviti nadbiskupa Križića te mu zahvalio što se odazvao slaviti misu i uputiti pastirsku riječ nastojeći približiti neke posebnosti Lukina evanđelja. Pozdravio je i ostale prisutne svećenike i vjernike susjednih župa te zahvalio svima onima koji su na bilo koji način pomogli u pripremi slavlja, a svečarima je čestitao imendan.

Na kraju su se vjernici okupili oko kipa sv. Luke, a nakon molitve svi su zajedno krenuli u svečanu procesiju po kotaru noseći kip svoga zaštitnika.