Na Svetom Duhu počela pobožnost "13 utoraka sv. Antunu“

Koncelebrirali su rektor manje bazilike fra Ivan Marija Lotar, OFM Conv., tajnik Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Zlatko Vlahek, OFM Conv. i urednik Glasnika Sv. Antuna Veritas fra Vladimir Vidović OFM Conv. i ostali franjevci konvetualci.

Fra Antonio je u propovijedi govorio o kršćanskoj ljubavi i opraštanju.

Tumačeći kako je ljubav širok pojam i često nejasno objašnjen, i može je se razumjeti na različite načine, fra Antonio je istaknuo da pojam kršćanske ljubavi ima posve drugačiji smisao i značenje. „Evanđelje i svjedočanstvo svetaca nam pomažu razumjeti i živjeti ljubav onako kako ju je Gospodin Isus živio. Za nas je važno razumjeti i živjeti ljubav u suglasju s Isusom, na njegov način. Riječ Božja koju smo danas čuli nudi nam konkretan opis ljubavi, govoreći o ljubavi koja je oproštenje i milosrđe. Ljubav jest oproštenje“, pojasnio je fra Antonio.

Osvrnuvši se na prvo čitanje koje je zapravo jedna velika molitva u kojoj se traži oproštenje – molitva koja je snažna i pogođena žalošću, fra Antonio je protumačio da „kako bi nam bilo oprošteno, mora se obnoviti savez, Bog nas mora primiti natrag sebi.“ Povezao je to sa svetim Antunom, rekavši da je on imao velik strah od grijeha i padanja u grijeh te je to i snažno naglašavao, ali je jednako tako imao i snažno povjerenje prema srcima ljudi i opominjući ih da se vrate Gospodinu putem sakramenta pomirenja.

„Želio bih istaknuti kako duhovnost sv. Antuna možemo razumjeti ‘duhovnošću povratka’. Nikada ne možemo biti toliko udaljeni od Gospodina, a da mu se ne bismo mogli uvijek iznova vratiti. Uvijek se moguće vratiti Gospodinu, čak i onda kad nam se to čini nemogućim jer smo veliki grešnici koji uvijek padaju u iste grijehe. Sveti Antun se nikada ne umara ponavljati: ne bojte se vratiti Gospodinu“, rekao je fra Antonio.

Tumačeći ulomak evanđelja u kojemu Isus kroz prispodobu govori o oproštenju, fra Antonio je rekao: „Istina je da nam Gospodin uvijek oprašta i to čini na mnoštvo različitih načina: putem sakramenta pomirenja, putem molitve kajanja itd. No još jedan temeljni način preko kojega možemo kušati i okusiti Božje oproštenje, jest upravo onda kada mi opraštamo svojoj braći i sestrama.“ Protumačio je da, ako imamo nešto protiv nekoga, naše je srce tužno, otrovano; čini se zatočenim i ugušenim.

„Jako je teško okusiti Božje oproštenje ako naše srce živi u ovoj ‘sivoj’ i zagušujućoj situaciji; bez radosti, bez vedrine! Kada prema nekomu osjećamo odbojnost i mržnju, to je kao da u sebi imamo crva koji nas potiho izjeda iznutra i potkrada nas te crpi najljepše iz našega bića. Kako bismo onda uopće mogli kušati Božje oproštenje u ovim uvjetima? Naprotiv, ako uspijemo širom otvoriti prozore našega srca i u njega pustimo zrak istinskoga oprosta našoj braći i sestrama, onda i Božji oprost, kojega daje svima nama, postaje vrlo konkretnim i oslobađajućim! Osjetimo ga i kušamo“, protumačio je fra Antonio.

Govoreći kako je koji put iznimno teško oprostiti osobama koje su nas izdale ili nam učinile nažao, govorile loše o nama ili nas napustile u trenutku potrebe, fra Antonio je kazao da treba moliti Gospodina za dar opraštanja.

„Možda je potrebno biti iznimno strpljivima i prihvatiti da nikada nećemo uspjeti posvema oprostiti, ali smo barem na dobrome putu da to učinimo. Molimo Gospodina za to pravo čudo milosrđa koje uzvraćamo. Molimo ga milost kako bismo mogli prijeći iz osjećaja nesnošljive odbojnosti u prihvaćanje drugoga“, potaknuo je fra Antonio u propovijedi.

Svoju homiliju predvoditelj je zaključio riječima svetoga Antuna koji, po zagovoru Majke Božje, moli za milost oproštenja: „Molimo te, Gospođo naša, Majko Božja: izmoli nam oproštenje od svoga Sina; ozdravi bolne opekline na našoj duši koje smo si sami nanijeli plamenom grijeha. Ozdravi ih balzamom svojega milosrđa preko kojega se nadamo prispjeti radostima vječnoga slavlja. Neka nam to udijeli Onaj, koji se udostojao roditi od tebe, o slavna Djevice, i kojemu neka je čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen.„

Prijenos pobožnosti „13 utoraka sv. Antunu“ može se pratiti utorkom u 19 sati u programu Hrvatskoga katoličkog radija (HKR) na Facebook stranici HKR-a i Laudato TV.

Pobožnost 13 utoraka u čast sv. Antunu u Hrvatskoj je prvi put održana 1995. godine, u povodu dolaska svečevih relikvija u Župu sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu. Pobožnost je iz padovanske bazilike sv. Antuna, koju kao i zagrebačku čuvaju franjevci konventualci, tom prigodom prenio tadašnji župnik fra Maksimilijan Marko Herceg.

Broj trinaest veže se uz 13. lipnja 1231., nadnevak svečevog preminuća u Arcelli nadomak Padove. To je bio petak, a tijelo mu je pokopano idućeg utorka u kapeli Svete Marije na mjestu današnje bazilike u Padovi gdje je Svetac želio umrijeti. Na Svetom Duhu, odakle se do danas proširila diljem domovine, pobožnost utorcima održava se prema rasporedu: krunica Blažene Djevice Marije, izlaganje relikvijara s dijelom svečeva tijela, Večernja, krunica sv. Antuna, euharistija te litanije sv. Antuna i čašćenje relikvija.

Predvoditelj misnog slavlja rektor Bazilike sv. Antuna u Padovi fra Antonio Ramina