Nacionalno hodočašće OFS-a u Kraljevu Sutjesku uoči spomendana bl. Katarine Kosače Kotromanić

Prije mise upriličen je prigodan program. Na početku su se hodočasnicima i ostalim vjernicima obratili nacionalni i područni duhovni asistent OFS-a Kraljice Katarine fra Miro Relota te nacionalna ministra s. Ivana Vidović koji su izrazili radost što se članovi OFS-a 15. godinu okupljaju na nacionalnom hodočašću u Kraljevu Sutjesku povodom spomendana kraljice Katarine koja se u franjevačkom redu časti kao blaženica. Spomendan bl. Katarine slavi se na dan njezine smrti, 25. listopada.

„Od nje možemo naučiti mnogo toga, kako svjedočiti svoju vjeru, imati pouzdanje u Boga čak i u teškim trenutcima i ostati vjeran svome pozivu“, istaknula je s. Ivana.

Istaknuto je da se hodočašće održava i u prigodi 800. obljetnice prvih jaslica koje je sv. Franjo Asiški napravio u Grecciu, te je pročitano razmišljanje o Božiću u Grecciu.

Uslijedila je pobožnost krunice, a vjernici su imali mogućnost za slavlje sakramenta pomirenja.

Potom je misu predslavio definitor Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Drago Pranješ. Suslavili su domaći župnik i gvardijan fra Bono Tomić, vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Miro Šego i 15-ak drugih svećenika.

Na početku mise fra Bono je pozdravio nazočne te izrazio dobrodošlicu braći svećenicima, časnim sestrama, a posebice fra Miri koji je pristigao s hodočasnicima i predvoditelju misnoga slavlja fra Dragi.

Čovjek stvoren na sliku Božju

U prigodnoj propovijedi fra Drago je govorio o dostojanstvu „koje nam je svima darovano i na koje smo svi pozvani“, a koje „danas mnogi ne prepoznaju ili ga odbacuju“. Osvrnuo se na biblijsko izvješće o stvaranju i odluku: ““Načinimo čovjeka na svoju sliku“ (Post 1, 26).

„Ne radi se o slučajnom pozivanju u život nekoga bića, nego se radi o posebnom biću koje ima biti pozvano u svijet s posebnom Božjom željom i posebnom Božjom nakanom. Prva, dakle, biblijska istina o čovjeku jest da je čovjek poseban i posebno pozvan. Kakvo to biće treba biti?“, upitao je propovjednik pojašnjavajući da Bog želi biće sebi slično.

„Mi se možemo pitati zašto Svemogući, Neizmjerni, koji je punina bitka, koji svojim bićem proniče sve, kako on želi biće sebi slično ili kako želi još nekoga osim sebe. Ali činjenica je da ga želi i da ga stvara“, istaknuo je fra Drago nadalje razjašnjavajući kako to biće treba biti slobodno jer je to „jedna od temeljnih sličnosti s Bogom“.

Posvijestio je da se biće iz svoje slobode treba okretati svojem Stvoritelju, ne iz moranja ili zato što je tako programirano. „U to biće ulivena je i ljubav koja je također božanska snaga. Ljubav se ljubavi može okretati samo u slobodi, jer nikog ne možeš prisiliti da te voli“, rekao je, nastavljajući da biće treba biti biće blizine, „intimno Bogu“.

„U našem govoru ono mora biti sin ili kći. ‚Prije postanka svijeta, izabra nas Bog sebi za posinstvo‘ (Ef 1, 4). To biće neće biti običan ‚zemljar‘, nego je u projektu planirano da bude intimno Bogu, u intimnom zajedništvu s Bogom“, kazao je, ističući posljednju odliku – da biće treba sudjelovati u Božjem životu, odnosno mora biti vječno.

Biti svet i bez mane

Nadalje je o. Pranješ govorio o tomu što se događa kad se čovjek okrene od Boga. Kazao je da je to okretanje od života i biranje puta smrti, te se u tom smislu osvrnuo na ljudsku slobodu.

Propovjednik je kazao da je čovjek slobodan samo ako je usmjeren i okrenut Bogu. „Ako zloupotrijebi svoju slobodu, onda ona gotovo redovito prelazi u oholost koja čovjeka proglasi Bogom. Tu oholost vidimo u protivljenju životu; u ubijanju nerođenih u bahatosti i prijeziru prema siromašnim, obespravljenim i starim; u besramnim i šarolikim povorkama diljem svijeta. Tu oholost vidimo u čovjekovim pokušajima redizajniranja genetske strukture života, u nepoštivanju prirodnog zakona i čistog razuma. Ako čovjek u svojoj slobodi okrene leđa Bogu, ili ako sam sebe proglasi bogom, on više nije slobodan. On pada pod vlast smrti“, posvijestio je.

„Zašto ga je Bog tako stvorio?“, nastavio je, objasnivši da Bog ne odustaje od čovjeka te će doći u njegovu smrt. „Krist će na sebe uzeti sva čovjekova lutanja, svu nevolju i patnju pa i smrt. Susret Boga i čovjeka moguć je sada samo u konkretnoj situaciji u kojoj se nalazi čovjek, a to je smrt. Krist će u smrti ponovo zaokrenuti čovječanstvo Bogu jer će pobijediti i smrt i probit će ponovo čovjeku put do Boga“, rekao je zaključujući da bi trebalo bi zahvaljivati Bogu za čast i dostojanstvo i „živjeti svoje dostojanstvo, živjeti ga ma u kakvoj ulozi života bili: ulozi kraljice, ulozi političara, učitelja, svećenika, radnika, oca, majke, učenika, djeteta“.

Trebali bismo poput sv. Franje zaroniti u otajstvo utjelovljenja pa s otvorenim srcem i divljenjem zahvaljivati Ocu nebeskom koji želi s nama podijeliti sve kako nas nikada ne bi ostavio same. Trebali bismo – kako sv. Pavao jednostavno kaže – biti sveti i bez mane pred njim“, potaknuo je na kraju propovjednik.

Asistirali su franjevački bogoslovi. Pjevanje je predvodio župni zbor.

Smotra folklora

Nakon mise u dvorištu samostana upriličena je XXIV. smotra folklora Dani kraljice Katarine na kojoj se predstavilo devet društava, zborova i udruga.

Dobrodošlicu je poželio načelnik Kaknja Mirnes Bajtarević, a uz domaćine – Hrvatsku folklornu skupinu Bobovac, nastupili su: zbor Kraljica Katarina iz Kraljeve Sutjeske, HKUD Ognjišta iz Lug Brankovića, KUD Fadil Dogdibegović-Dikan iz Kaknja, RKUD Proleter iz Sarajeva, KUD Ivan Planina iz Tarčina, HKUD Gromiljak iz Kiseljaka, udruga građana Milenko Đukić-Čiko iz Bijeljine te KUD Jajce iz Jajca, objavila je Nedjelja.