U homiliji nadbiskup je kazao kako zapaljenom svijećom, cvijećem i molitvama našim pokojnicima očitujemo dužno poštovanje i iskrenu zahvalnost preporučujući ih milosrđu i ljubavi Oca Nebeskoga. „Stojeći uz grob svojih milih sjećamo se tužnih rastanaka, boli u srcu i praznine u domu. Ali uza sve te neprežaljene i bolne uspomene prošlosti, današnja svetkovina Svih svetih daje nam nadu i naše poglede usmjeruje budućnosti. Smrt nema zadnju riječ, a grob nije zadnja čovjekova postaja niti obzorje s kojeg promatra sebe i svijet. Život pobjeđuje i nadilazi granice ovozemaljskog postojanja. Budućnost je čovjeka u nebu, u zajedništvu s Ocem kod kojeg ima mnoštvo stanova i u čijem srcu ima mjesta za ljude sve“.

Istaknuo je kako prije i iznad svega u životima tolikih pokojnih braće i sestara u vjeri slavimo Oca Nebeskoga, kojeg sada oni – nebesnici neprestano časte i slave. Svi sve njemu dugujemo. I rođenje i život i spasenje. Zato je svetkovina Svih svetih proslava Boga stvoritelja, Boga darovatelja života i Boga spasitelja. Proslava je to milosrdnog Oca koji nas u Sinu posini, oživi i učini svojim sinovima i kćerima – svojom obitelji.

Govoreći o spominjanju dragih nam pokojnika pozivao je da se dublje i iskrenije posvetimo onima s kojima svakodnevno još uvijek živimo na ovoj zemlji. „Susretnimo se sa živima. Nemojmo čekati smrt kako bismo izrekli zahvalnost i zatražili oprost; pružimo drugom ruku prije nego što njegova postane hladna. Nebesko zajedništvo svetih stvarnost je koju smo dužni ostvarivati sada i ovdje. Uređeni i osvjetljeni grobovi traže od nas da svoj pogled usmjerimo prema živima u vlastitoj okolini. Doista, proslava Svih svetih, živih u nebu, put je ostvarivanja kraljevstva Božjega opisanog u evanđeoskim blaženstvima i ostvarenog u osobi Isusa Krista“. Naglasio je da dok u radosti slavlja svetih izražavamo svoju zahvalnost Bogu Ocu i odajemo pijetet našim pokojnima. Evanđeoska blaženstva „upućuju nas na zemaljski suživot s onima u našoj sredini, na naše svakodnevne odnose. Potiču nas da dajemo važnost osobama pred stvarima, smislu i vrednotama pred sredstvima i materijalnim dobrima. Hrabre nas da budemo solidarni, a ne zarobljeni i navezani na imanje. Kao djecu Oca nebeskoga, a međusobno braća i sestre, Blaženstva nas pozivaju da budemo ljudi kulture života i praštanja, mira i pomirenja, poštovanja i uvažavanja. Jer kao djeca Božja i braća i sestre nismo tu da degradiramo svoj i život bližnjih, nego da čineći dobro proslavimo Boga u tijelu svoga vremenitog života“, zaključio je nadbiskup Barišić.

U koncelebraciji mise bili su provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar mons. Nedjeljko Ante Ančić, dekani katedralnog i konkatedralnog dekanata don Tomislav Ćubelić i don Radojko Vidović te dvadesetak svećenika.

Nakon misnoga slavlja brojni vjernici, redovnice, bogoslovi, zbor pod vodstvom fra Stipice Grgata i svećenici, išli su za križem u procesiji do središnjega križa „obgrljena“ svijećama gdje je nadbiskup izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve.