Koncelebrirali su mons. Nediljko Ante Ančić, pastoralni vikar i prepozit Metropolitanskog kaptola u Splitu, katedralni župnik mons. Ante Mateljan, rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu vlč. Đuliano Trdić i ostali svećenici.

Na Peristilu je nadbiskup blagoslovio maslinove graničice i poškropio puk Božji. Tom je prigodom kazao: „Nadam se da smo se pripremili dobrim djelima za slavlje Vazma, Isusova uskrsnuća. Danas ulazimo u Veliki tjedan, u veliko otajstvo našega spasenja. Slaveći Cvjetnicu sjećamo se svečanog Gospodinova ulaska u Jeruzalem. Svečano su ga dočekali, ali nisu svi bili oduševljeni. Različiti su bili stavovi“. U nastavku je naglasio da Jeruzalem danas poprima simbolično značenje. Jeruzalem je naše srce, naša obitelj i naš grad. „Vjerujem da nećemo biti indiferentni prema dolasku ove dobrote koja ne dolazi nasilno osvajati. To izražava simbolikom jašući na magarcu kao mirotvorac koji ne osvaja prostore, terene nego oslobađa ljudska srca“, kazao je nadbiskup dodavši da su Isusu izražavali dobrodošlicu riječima: „Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visinama!“ Tim ga se riječima pozdravlja u procesiji na Cvjetnicu. U tom je svjetlu naglasio da je „hosana“ svečani pozdrav dobrodošlice i dobrih želja, ali i vapaj Gospodinu da pomogne i spasi. Te su riječi posebno aktualne danas dok molimo za prestanak rata u Ukrajini.

Svećenici, pjevači Mješovitog prvostolnog zbora sv. Dujma pod vodstvom mo Šime Marovića, bogoslovi i ostali vjernici u procesiji su s palminim i maslinovim grančicama ušli u prvostolnicu. Nakon što je otpjevana Muka Gospodinova, nadbiskup je u homiliji kazao da ima događaja, prizora i vijesti koje mogu biti uznemirujuće i opasne i za koje je na to potrebno unaprijed upozoriti one koji će ih slušati i gledati. „To je potrebno upozorenje kad čitamo i razmatramo Muku Gospodinovu jer bičevanje i razapinjanje sigurno uznemiruje gledati i slušati. Mislimo na fizičku bol, ali i na poniženje, psihičko maltretiranje, mobing. Ali ima i nešto drugo u Gospodinovoj muci što nas treba uznemiriti, pogoditi, zahvatiti: izdaja, nijekanje, grijeh, udaljenost i ostavljenost, gdje ljudskost popusti, gdje je ljudskost slaba. Kod Gospodina je drukčije“, istaknuo je mons. Barišić. U tom vidu podsjetio je na Isusove susrete s vojnikom koji ga je htio zarobiti, s učenikom Petrom koji ga je zatajio, s razbojnikom na križu i s rimskim satnikom.

„Isus liječi vojnika koji ga je krenuo zarobiti. Isusov pogled prema Petru nakon njegova grijeha nije ukor, prijetnja ili prezir nego dobronamjeran snimak koji ide do ljudskoga srca, do dubine, ulazi u ljudsku slabost i ljudsku narav razumije. Taj pogled ne pita Petra: ‘Kaješ li se’ nego ‘Ljubiš li?’ Isusov pogled je pogled umirenja, opraštanja i ljubavi“, kazao je nadbiskup dodavši da Isus daje nadu razbojniku na križu u njegovom najtežem trenutku, uskrisava ga. Rimskoga satnika, koji je pratio sve ove događaje, pogodili su Isusovi postupci, uznemirili ga i zahvatili te je rekao: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ Rimski satnik drži do Zakona, nastavio je mons. Barišić, „ali u Isusu vidi nekoga tko nadilazi norme i propise. To ga je pogodilo. No to nije opasno nego spasonosno“.

Nadbiskup je zaključio homiliju tvrdnjom da promatranje Isusove muke nije opasno već spasonosno, „spasonosan je način reagiranja milosrdne ljubavi koja oprašta a oprostiti može samo onaj koji iskreno ljubi. Bez ljubavi oproštenje je više opravdanje sebe, traženje argumenata da se opravdamo i optužimo drugoga. Onaj koji ljubi jedino može oprostiti. I to je ono pravo oproštenje. Gospodin ga svjedoči. Gospodin ga daje. Neka nas doista uznemiri. Neka nas pogodi. Neka nas zahvati“.

Nakon euharistijskoga slavlja započelo je četrdesetsatno klanjanje koje završava na Veliku srijedu, 13. travnja, kada će nadbiskup Marin Barišić u katedrali predvoditi misno slavlje u 11 sati.