Nadbiskup je na početku pozdravio milosrdnice i njihovu novu upravu i čestitao im svetkovinu Blagovijesti kada slave dan svoje provincije „Navještenja Gospodinova“. Pozdravio je i kapelana sestara fra Petra Lubinu, o. Stipu Balotinca i sve svećenike koji su bili u koncelebraciji kao i vjernike okupljene na slavlju. Osvrnuo se na molitvu „Anđeo Gospodnji“ kojom su milosrdnice uvele u misu i koja duboko i sažeto izražava otajstvo Blagovijesti i ono što piše u Nazaretu na Marijinoj kući „Ovdje je riječ tijelom postala“.

„Anđelova vijest i Marijino ‘da’ otvorili su vrata najvećoj i sudbonosnoj novosti za ovaj naš svijet. Po Mariji je riječ Božja ‘Emanuel – Bog s nama’ postao. Ovo je početak svih početaka u vremenu, početak kršćanske vjere, Crkve, euharistije i ove same zajednice“, rekao je u homiliji mons. Barišić. Uputio je na Marijino poznavanje Starog zavjeta i riječi proroka Sefanije „Raduj se kćeri sionska!“ te njeno razumijevanje da se one više ne odnose na čitav židovski narod, već na nju samu i da je njen život mjesto prisutnosti Gospodinove. „Anđelova vijest je jednostavna i iskrena te se naviješta s povjerenjem, a čisto srce lako pronalazi tu valnu dužinu“, rekao je nadbiskup, osvrnuvši se na probleme modernog čovjeka koji Boga, onoga koji je temelj i jasnoća, vidi kao problem te uputio da strah od života, budućnosti i besmisla nestaje prihvaćanjem Radosne vijesti kojom dolazi objava da „imamo jednog Boga koji je ljubav i dobrota, razlog i temelj naše radosti“.

„Marija je bila ispunjena radošću, otvorena za Boga da bude mjesto njegove prisutnosti. To nije bila posesivna radost koja se zadržava za sebe već ima dimenziju otvorenosti prema drugima čime se ona umnaža. Mi je često želimo za sebe, ne želimo je dijeliti pa je danas ima malo, oskudna je. Danas nam je u svijetu straha ta radost potrebna jer po njoj strah nestaje“, nastavio je mons. Barišić te dodao da se „poimanjem da smo sinovi i kćeri Oca nebeskog te da smo u njegovom srcu i mislima možemo, poput Marije i po njenim riječima ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi’, nositi sa svim nesrećama i izazovima života“. Zaključio je da „naša ljudska volja prečesto nije jednaka Božjoj koja je uvijek za naše dobro i naše spasenje te da se, kada nismo sigurni u samovolji, prepustimo uz riječi ‘neka se vrši volja Tvoja’“.

Na kraju misnog slavlja, kojeg je animirao zbor milosrdnica, nadbiskup je još jednom naglasio važnost blagdana Navještenja Gospodinova koji dijeli Novi od Starog zavjeta kao kamen temeljac svih naših početaka i života te zaželio da „svi mi, po Mariji s Isusom, budemo hram prisutnosti Božje“.

Družbu sestara milosrdnica osnovao je sv. Vinko Paulski u Parizu 1663. godine. Združene su u zajednici i u službi svete Crkve te posvećene Bogu zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti kao i življenju karizme milosrdne ljubavi koju baštine od sv. Vinka i sv. Lujze de Marillac. U Zagreb su sestre došle iz Austrije 1845. na poziv biskupa Jurja Haulika, a u Split dolaze 1875. godine kada je njih devet preuzelo rad u splitskoj staroj bolnici. Njihove plodne djelatnosti odgojno-obrazovne i socijalno-karitativne naravi se izrazito cijene te kroz godine njihov broj raste sve do komunističke vlasti koja inzistira na skidanju redovničkih odijela na radnim mjestima i zapošljavanju civilnih djelatnika za rad u bolnicama. Nakon 1990. sestre ponovno rade u redovničkim haljinama, a samostan u Splitu im se nalazi u Bribirskoj ulici te je još od 1932. sjedište novoosnovane splitske provincije Navještenja Gospodinova.