U koncelebraciji su bili ravnatelj don Edvard Punda, prefekt don Vedran Torić i duhovnik don Mato Brečić.

Osvrćući se u prigodnoj homiliji na liturgijsko čitanje iz Knjige proroka Izaije (Iz 63, 16b-17b; 64, 2b-7), mons. Barišić je istaknuo „da nas Izaija uči kako je potrebno zastati i ponovno usmjeriti svoj život prema Bogu“, poručivši: „Ovaj Izaijin tekst je najprije ispovijest vjere jer nam otkriva tko je Bog u našem životu. Otkriva nam da je On onaj koji nas prati svojim očinskim milosrđem. S druge strane, ovaj tekst je i ispovijed jer nam posvješćuje našu grešnost“.

Nastavljajući, naglasio je „da nam Pavao u današnjem čitanju (1Kor 1, 3-9) objašnjava pravo značenje adventa“, kazavši: „Advent je naš cijeli život. To je vrijeme od Kristovog prvog dolaska, od utjelovljenja na koje se oslanjamo svojom vjerom i koje postaje temelj naše otvorenosti prema Njegovom drugom dolasku i ostvarenju naše povijesti“.

Govoreći o evanđeoskom tekstu (Mk 13, 33-37), nadbiskup Barišić je objasnio kako je potrebno razlikovati dva različita termina, rekavši: „Postoji razlika između riječi ‘čekam’ i ‘očekujem’. Kada koristimo riječ ‘čekam’ obično mislimo na stvari, a riječ ‘očekujem’ upotrebljavamo kada se radujemo nečijem osobnom dolasku. Ne smijemo dopustiti da nam advent ostane na razini ‘čekanja’, na razini stvari. Stvari ne mogu ispuniti čovjeka. Advent u svom središtu ima osobu te je za nas to vrijeme očekivanja Gospodina koji je temelj naše povijesti, sadašnjosti i budućnosti“.

Mons. Barišić je pojasnio i da „slika ‘kuće’ iz evanđeoskog teksta predstavlja svijet koji nam je Gospodin povjerio darujući nam dostojanstvo Njegovih suradnika“, upozorivši: „Nažalost, puno puta ne brinemo dovoljno za ovaj svijet. Pokušali smo ga pretvoriti u svoje vlasništvo te iz njega potpuno izbaciti Gospodina. Umjesto budnosti na koju nas Krist poziva često u prvi plan dolazi ljudska neodgovornost i nered. Pojedinci koji ne ispunjavaju svoje svakodnevne obveze te ne odgovaraju na povjereno im poslanje postaju destruktivci stvorenoga svijeta. No, Gospodin ostaje s nama. On je jedino ispunjenje našega života. Zbog toga se trebamo osloniti na Njega. Pozvani smo živjeti budnost kroz ljubav koja nas potiče na odgovornost u vlastitom poslanju. Tako postajemo ljudi koji već sada žive stvarnost Njegova dolaska“.

„Dragi sjemeništarci, Gospodin je Otac koji ide prema nama. Povjerio nam je različite darove kako bismo se osobno izgrađivali, izgrađujući tako naše Sjemenište i svijet u kojem živimo. Trebamo biti radosni zbog Njegova poziva, a Njegova ljubav nam treba biti snaga u svim poteškoćama i nevoljama. Ne smijemo odstraniti Krista iz svog života. Bez Njega budućnost nema temelja. Želio bih da svatko od vas u ovom vremenu, uz zahvalu, poveže utjelovljenog Isusa sa svojom sadašnjošću i budućnošću. Dopustimo Mu da potpuno zahvati stvarnost našega života kako bi Ga Majka Marija i ovaj Božić mogla položiti u naše srce“, zaključio je nadbiskup Barišić.

Na kraju euharistijskog slavlja ravnatelj don Edvard Punda zahvalio je nadbiskupu na dolasku, izrazivši radost „jer sjemeništarci svaku crkvenu godinu započinju sa svojim prvim odgojiteljem“.

Susret je završen zajedničkim ručkom.