U koncelebraciji su bili don Marko Ćubelić i don Nikola Šakić. Misno slavlje uveličalo je pjevanjem nekoliko pjevača Prvostolnog zbora sv. Dujma uz orguljašku pratnju katedralnog orguljaša mo. don Ivana Urlića.

U svojoj je propovijedi nadbiskup Barišić govorio o utjelovljenoj Božjoj Riječi, o Božjoj ljubavi prema čovjeku koja se očitovala u Svetoj obitelji i koja traži svoje očitovanje u svakoj obitelji. U tom je svjetlu istaknuo da je Božja Riječ su-vječna i „istobitna s Ocem. Rođena je od Oca bez majke, kako kaže sveti Augustin, a utjelovio se i čovjekom postao od majke bez zemaljskog oca. Postao je sličan nama u svemu osim u grijehu.“

Nadbiskup je naglasio kako Bog nije došao u svijet idile, nego u svijet konkretnih čovjekovih poteškoća. „Gledajući život Svete Obitelj vidimo da je bila obilježena siromaštvom, odbačenošću, progonom i bijegom od Heroda, potom, neprihvaćenošću, osudom i križem. Toliko je bilo nerazumijevanja unutar same obitelji. Josip i Marija često nisu razumjeli Isusa. Pomalo su ga pratili i vidjeli da trebaju učiti. Opasnosti izvana i nerazumijevanje iznutra zar to ne prati i naše zemaljske obitelji?“

Upozorio je da se o obitelji „mnogo govori i razmišlja ali se nažalost za obitelj malo učinilo i čini. Obitelj je temeljna stanica društva. Svaka obitelj satkana je od žalosti i radosti, od poteškoća i uspjeha. Svjesni smo brojnih poteškoća koje prate naše obitelji od neriješenog stambenog pitanja, nezaposlenosti, nedovoljnih primanja, kredita, pa do različitih bolesti. Potom sve su češće rastave koje su posljedica razorene ljubavi supružnika a koja vrlo često ostavlja trajne posljedice na životu djece.“ Mons. Barišić se sa žalošću osvrnuo na činjenice da neki očevi ne žele priznati svoju djecu i da neke majke žele ukloniti, ubiti čedo u svojoj utrobi. Naglasio je kako se sa spomenutim poteškoćama bave različite institucije ali da to nije dovoljno, za obitelj se treba brinuti cijela društvena zajednica jer je obitelj – kako reče – „božanski utemeljena i u trajnom odnosu s Gospodinom. Bog je stvorio čovjeka  i obitelj te onaj tko ugrožava čovjeka i obitelj suprotstavlja se Bogu i njegovome djelu. Potrebno je obitelj materijalno pomoći ali i sve učiniti da ona ima dušu, da uistinu bude hram ljubavi i svetište života. Te duboke i velike riječi nažalost su često odsutne iz našega života.“

U nastavku propovijedi nadbiskup, protumačivši biblijska čitanja, govorio je o Abrahamovoj i Sarinoj vjeri, o vjeri starca Šimuna i Ane, o Marijinoj i Josipovoj vjeri kao „svjetlu koje nam daje usmjerenje u našim tamama i poteškoćama da ih možemo nadvladati. U starcu Šimunu vidim naše bake i djedove koji s čežnjom iščekuju primiti u naručje svoju unučad ali nažalost mnogi odu s ovoga svijeta a da nisu doživjeli tu radost. Iznimno je važno da obitelj bude svetište života i hram ljubavi.“ Upozorio je da je ponekad riječ o slaboj vjeri koja ima za posljedicu brojne poteškoće s kojima se ne znamo nositi. „Vjera nam možda tinja, nije dovoljno jaka pa se lomimo i padamo pod poteškoćama. Potrebno je uliti ulja u naše uljanice vjere. To je molitva, riječ Božja i nedjeljna misa. Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu. Pomoći će nam to riješiti se brojnih problema i nevolja, stvoriti povjerenje jednih u druge te ćemo ljubav koju primamo od Gospodina širiti dalje.“ Podsjetio je na Isusove riječi: „Gdje su dvojica ili trojica okupljeni u moje ime, tu sam ja“ te dodao: „Gospodin brak vidi kao najjači znak svoje ljubavi i svoju prisutnosti među nama. Zar onda neće hraniti tu ljubav i blagoslivljati? Obitelj je božanski dar koji trebamo štititi i čuvati.“

Pred kraj svoje propovijedi pozvao je roditelje da što više vremena provode sa svojom djecom i da odgoj ne prepuštaju drugima. „Netko reče da brojni roditelji imaju djecu, a da mali broj djece ima roditelje. Ima u tome malo istine jer danas je došlo do loma odnosa između roditelja i djece. Nije dovoljno dati im fizički život nego im je potrebno utkati vrednote i smisao života. Nije dovoljno kupiti im igračke, potrebno se s njima igrati i biti im prisutnost. Dok danas slavimo Svetu obitelj, gdje otkrivamo po problemima da smo slični pa i isti, budimo slični i po svetosti koju Sveta obitelj ima ostvarenu u izvrsnom obliku. Kao svetište ljubavi i hram života pozvani smo živjeti tu svetost. Neka Gospodin umnoži našu vjeru da bismo mogli biti sveta obitelj već sada i ovdje“, poručio je nadbiskup Barišić.

Ma kraju mise nazočnima se s nekoliko riječi obratio katedralni župnik don Ante Mateljan. Misu su izravno prenosili: Televizija Jadran, Laudato TV, YouTube kanal i Facebook profil Splitsko-makarske nadbiskupije.