Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio svećenike, klarise i sve štovatelje asiške svetice i franjevačke duhovnosti, naglasivši kako je samostan klarisa veliko bogatstvo za Crkvu i grad Split kroz tolika stoljeća njegova postojanja. Preko klarisa, koje stoljećima svjedoče ljubav prema Bogu i čovjeku, želimo još bolje upoznati sv. Klaru, čiji nam zagovor i primjer pomaže u kršćanskom služenju.

Okupljenim vjernicima obratio se i samostanski kapelan fra Josip Lucić koji je u svoje, i uime klarisa, zahvalio nadbiskupu na njegovoj prisutnosti, vjernicima koji su se u velikom broju radosni okupljali u čast sv. Klare te propovjednicima koji su predvodili devetnicu. Podsjetio je na životni put sv. Klare, naglasivši da je živjela u trajnoj Božjoj nazočnosti preobražavajući se u čisti Božji sjaj.

„Čovjeku je teško prosuđivati svoje suvremenike, ali kada nas napuste o njima govorimo sve najbolje. Svetu Klaru njezini suvremenici opisuju kao osobu plemenita roda i još plemenitijeg duha. Opisuju je kao blagu, čistu u tijelu, mudru, inteligentu, skromnu i poniznu. Kada se o nekome govori na ovaj način, onda možemo zaključiti kako je riječ o kvalitetnoj osobi s uočljivom ljudskosti i dubokom vjerom“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije.

U nastavku je naglasio kako je sv. Klari trajni izvor bio Gospodin te kako zbog toga imamo blago sestara klarisa, blago koje je došlo i do Splita. Istaknuo je i kako je veliki utjecaj na život sv. Klare imao sv. Franjo Asiški koji joj je bio poticaj u potpunom predanju Gospodinu. „Bila je budna i vidjela je svoj život u povezanosti s Gospodinom, bila je svjesna kako je Gospodin Emanuel – Bog koji je s nama u svakodnevnoj stvarnosti našega života. Opasala je bokove i njezina je svjetiljka bila upaljena“, pojasnio je nadbiskup.

Osvrćući se na evanđeoski tekst, istaknuo je kako Gospodin ima povjerenja u ljude te kako trebamo biti budni poput sv. Klare jer samo na taj način možemo biti svjedoci Spasitelja u stvorenom svijetu. „U evanđelju vidimo kako su sluge izigrale Gospodinovo povjerenje, proglasili su se gospodarima, počeli su piti i maltretirati ljude oko sebe. Ne dopustimo da nas život odvede u tom smjeru, nego u svojoj svakodnevnici otvorimo srce za radost susreta s Njim“, naglasio je nadbiskup.

Pojasnio je i kako nas današnje evanđelje upoznaje s onim što Gospodin jest. „Ljubitelj je života, Gospodar koji postaje slugom iz ljubavi prema braći i sestrama“, rekao je mons. Barišić. Zaključujući, poželio je da po zagovoru sv. Klare svi vjernici Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije osjete radost života s Gospodinom.

Klarise su ženski ogranak franjevačkog reda koji se zove i Drugi red sv. Frane. Redovnice žive u klauzuri. U Splitu su otvorile samostan 1308. godine i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je 1883. godine, a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri.

Uz samostan je podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Sagrađena je 1884. godine. Crkva je sagrađena na mjestu kapele Sv. Josipa koja se spominje u dokumentima iz 17. stoljeća. Glavni je oltar posvećen sv. Križu na kojemu je polihromirano drveno gotičko raspelo iz 15. stoljeća. Dva pokrajna oltara nabavljena su 1907. godine. Jedan je sa slikom Bezgrešne, a drugi sa slikom sv. Ane. U crkvi su još kipovi sv. Frane i sv. Klare. Budući da su klarise u Splitu od 1308. godine, njihova crkva i samostan obiluju mnogim vrijednim umjetninama od kojih prvorazredni značaj ima slikano romaničko raspelo iz 13. stoljeća.