Dragi biskupe Zdenko,

iako smo se mi nadali i molili da će borba biskupa Mile s teškom bolešću koja obilježava ovo naše vrijeme završiti drugačije, kako bismo mogli nastaviti biti obogaćivani njegovom prisutnošću, velikim znanjem, osobito onim povijesnim, promišljanjima, idejama, humorom, ali i vrijednim savjetima koje je rado s nama dijelio, dobri Bog je odlučio drugačije pozvavši ga u svoju vječnost.

Zahvalni smo Bogu za njegov upečatljiv ljudski lik i njegovo svećeničko i profesorsko služenje u našoj Riječko-senjskoj nadbiskupiji, a zatim i njegovo biskupsko služenje u Gospićko-senjskoj biskupiji i Riječkoj metropoliji koje je bilo obilježeno nesebičnim trudom oko oblikovanja nove biskupije kojoj je on bio prvi pastir i vrlo zanimljivim idejama od biskupijskog i nacionalnog interesa.

Među tim idejama se osobito ističe projekt crkva hrvatskih mučenika koja će ostati trajan spomen ne samo na hrvatska stradanja i muku hrvatskog naroda za ostvarenje svoje države i slobode, nego i na svoga idejnog začetnika koji je u taj projekt uložio cijeloga sebe.

Dok zahvaljujemo Bogu i biskupu Mili koji mu se nesebično stavio na raspolaganje sa svim svojim darovima na ovom prostoru naše domovine i ljudima naših biskupija, Tebi, svim svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima Gospićko-senjske biskupije, kao i svoj rodbini pokojnoga biskupa Mile, izražavamo iskrenu sućut.

Voljeli bismo to i osobno učiniti, pridružujući vam se na njegovom pogrebu, ali nam u ovom trenutku nije poznato hoće li nam to zbog epidemioloških neprilika biti moguće. Ako ne bude moguće fizički, bit će moguće u duhu i molitvi, osobito u misnim slavljima koja ćemo, s vjerom u Isusovo i naše uskrsnuće, namijeniti za pokoj njegove besmrtne duše.

S izrazima bratske blizine srdačno u Gospodinu i s poštovanjem,

mons. Ivan Devčić, nadbiskup

mons. Mate Uzinić, nadbiskup koadjutor