Na početku propovijedi podsjetio je da ređenik primanjem svetog reda dobiva ovlasti slavljenja i podijele sakramenata: krštenja, ispovijedi, euharistije, bolesničkog pomazanja, ženidbe te krizme uz posebno ovlaštenje biskupa. Pretpostavka za slavljenje i primanje sakramenta jest navještaj Božje riječi, koja ako je vjerom i poslušnošću srca prihvaćena, stvara potrebno duhovno raspoloženje za njihovo slavljenje i primanje. Svećenici se suočavaju s činjenicom da neki odbacuju Božju riječ ili je nisu upoznali te je mons. dr. Devčić u duhu Misijske nedjelje koja se slavila toga dana kazao da taj problem nije prisutan samo u tradicijski misijskim zemljama, nego i tradicionalno kršćanskim narodima u kojima je kršćanstvo vjekovima prisutno. Mnogi su danas od vjere otpali, neki su vjernici samo deklerativno, dok je onih koji se istinski trude živjeti Evanđelje sve manje. To stanje i ti trendovi mogu biti velika kušnja za one koji se trude u moru nevjere ili vjerske ravnodušnosti živjeti prema Evanđelju. Zbog toga Isus svima koji se plaše zbog pojave sve veće nevjere oko njih, poručuje: “Ne boj se, malo stado: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo” (Lk 12, 32), rekao je nadbiskup.

U nastavku je podsjetio da misionari u misijama moraju naučiti ne samo jezik ljudi kojima se obraćaju, nego se trebaju upoznati s njihovim običajima, kulturom i mnogim drugim stvarima. Posebno je solidarizirati se s njima jer bez toga ne mogu evangelizirati. Isto vrijedi i za naviještanje Božje riječi u tradicionalno kršćanskim zemljama gdje je sve više nepoučenih u vjeri te su im kršćanski pojmovi posve strani. Da bi se takvima Božja riječ mogla navijestiti na način da dotakne njihova srca i potakne na obraćenje, potrebno je upoznati njihov život, sustav vrijednosti, sve ono što je potrebno kako bi shvatili da je ta Riječ njima upućena i da im daje odgovore na njihova pitanja, sumnje i strahove. Zbog toga je potrebno u jednoj ruci imati Bibliju, a u drugoj dnevne novine, odnosno govoriti ljudima o božanskim stvarnostima njima razumljivim jezikom. Samo tako mogu razumjeti i u njima prepoznati Božji odgovor na svoja pitanja i probleme, poručio je mons. dr. Devčić.

Dodao je da u svemu tome treba slijediti smjernice Drugog vatikanskog sabora, osobito one objavljene u Pastoralnoj konstituciji “Radost i nada”. Crkva mora biti bliska ljudima i suosjećajna s njima, pokazujući to ne samo riječima, nego prvenstveno konkretnim djelima pomaganja siromasima i slabima. Na tome posebno inzistira papa Franjo koji ističe da je Crkva dužna bliskošću i prisnošću grijati srca ljudi, a da bi to mogla, treba se obnavljati u duhu Evanđelja, istaknuo je riječki nadbiskup. “Crkva samo po tome može biti prepoznata kao Crkva siromašnih, a mi, biskupi, svećenici i vjernici laici kao njezini duhovni sinovi i kćeri. Zato se, kao sinovi i kćeri Crkve, koji slijede njezina Utemeljitelja i našeg Spasitelja Isusa Krista, ne smijemo zatvarati u sebe, nego ići ususret ljudima, osobito onima najsiromašnijima i najbespomoćnijima, ugledajući se u Isusa koji je rekao, a i danas tebi, dragi Mateo, i svima nama ponavlja: ‘Primjer sam dao da i vi činite kao što ja vama činih’ (Iv 13, 16)”

Na kraju je ređenika potaknuo da živi svoj svećenički život tako da u svakom trenutku može reći ono što je sv. Pavao poručio u Prvoj poslanici Korinćanima: ‘Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov’ (1Kor 11,1). To je put do svećenikove sreće, koju Tebi i svima nama od srca želim i molim, poručio je mons. dr. Devčić.

Vlč. Šutić na kraju mise zahvalio je Bogu na pozivu i zaštiti, BDM Karmelskoj sa čije je župe na zaštiti, riječkom nadbiskupu na iskazanom povjerenju, mons. Gabrijelu Bratini uz kojega je prepoznao svećenički poziv, duhovniku vlč. Vjeki Đapiću, sjemenišnim poglavarima koji su ga pratili u formaciji (mons. Sanjin Francetić, vlč. dr. Mario Tomljanović, vlč. mr. Mario Gerić, p. Marko Stipetić), bogoslovima, zajednici Omnia Deo s kojima je proveo oko šest mjeseci kao i svim vjernicima laicima koji su ga pratili molitvom i pomoći.

Vlč. Mateo Šutić je rođen 3. ožujka 1988. godine u Rijeci. Nakon završene Srednje ekonomske škole, studija Veleučilišta u Rijeci, smjer poslovne informatike, ali i posla grafičkog i web dizajnera, 2012. odlazi u bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II. kao bogoslov propedeut. Godinu dana kasnije, 2013. godine, upisuje filozofsko-teološki fakultet, a 2015. godine bio je primljen među svećeničke kandidate. 2019. godine diplomirao je s temom “Papinska služba u svjetlu Prvog i Drugog vatikanskog koncila”. Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić za đakona ga je zaredio 10. svibnja ove godine.