Nadbiskup Eterović predvodio Obrede Muke Gospodnje u Pučišćima
Nadbiskup Nikola Eterović u procesiji Velikoga petka nosio je Presveto / snimio Jadran Bašić
Na Veliki petak 19. travnja, papinski nuncij u Berlinu nadbiskup Nikola Eterović predvodio je u nazočnosti vjerničkoga mnoštva liturgijske Obrede Muke Gospodnje u župi sv. Jeronima u rodnim Pučišćima na Braču.
Nakon prostracije pred glavnim oltarom i šutnje praćene molitvom u znak zahvalnosti na Kristovoj smrti, svečano je otpjevana Muka po Ivanu koju je predvodio Ivan Franić uz sudjelovanje mješovitoga zbora sv. Jeronima kojim je ravnala s. Danijela Mihić.
“Veliki petak obilježen je znakom križa, znakom predanja i poniznosti, do najdublje razine koju čovjek može shvatiti“, rekao je na početku homilije propovjednik u toj župi franjevac Josip Repeša. U središte svoga nagovora vjernicima stavio je promišljanje o veličini i značenju Isusove muke i smrti. Pojasnio je kako je smrt razapinjanjem na križu ponižavajuća i sramotna prema Rimskome zakonu te ona nije bila dozvoljena za rimskoga građanina. „Isusova smrt na križu tako nam potvrđuje koliko je poniženje naš Gospodin prihvatio u smrti na križu. Taj znak križa nakon Kristova uskrsnuća postao je znak otkupljenja, postao je znak raspoznavanja. Taj križ ušao je u naše kuće, u naš život, ali na jedan simboličan način, gotovo kao ukras”, primijetio je propovjednik, ustvrdivši kako je „križ prije svega poniznost, ljubav koja ne ostaje sadržana u osobi koja se žrtvuje, nego se razlijeva na sve”.
Osvrnuvši se na evanđeoski izvještaj o Muci Gospodnjoj, fra Josip ustvrdio je kako je evanđeoski prikaz Isusove muke bogat, posebno kroz različite osobe koje se spominju u tom navještaju, te je pritom naglasio:
„Znak Kristove muke nije nama dan da bismo o tome raspravljali, nego nam je dan da bismo proživljavajući Kristovu muku pronašli smirenje mnogim našim bolima. Ono nam daje i uputu kako i u trenucima najvećega odbacivanja valja ljubiti i služiti te tako pobijediti protivnika”.
Propovjednik je primijetio kako govor o uskrsnuću za čovjeka današnjega vremena ostaje često nedohvatljiv, nemoguć ili nejasan. „Već u slici Golgote prisutna je Kristova pobjeda, pobjeda s kojom protivniku nije dopustio likovati, već mu je ostavio zbunjenost. Protivnik Kristov nije se vratio s Golgote pomišljajući da može mirno spavati. Protivnik Isusov nije mogao ostati miran. On traži od Pilata da postavi stražu na Isusov grob. Ništa ne možemo ostaviti slušaju, pomišljali su”, rekao je, među ostalim, propovjednik, ustvrdivši kako se kod Isusovih protivnika osjeća strah i neizvjesnost.
„Zar se u našoj postojanosti u mnogim bolima i poteškoćama ne primjećuje strah protivnika pred našom vjernošću da smo zajedno s Kristom raspeti, postojani u vjeri. Protivnik gubi svoj dah, svoju sigurnost, gubi uvjerenje da je pobjednik. Ne trebamo zato patiti od nekih budućih vremena. Gledajući u Kristov križ primijeti sličnost s mnogim svojim poteškoćama. Raspeti ti želi reći: ‘Nisi sam!’, ‘Nije te Bog napustio’. Znak križa tada u tvojemu životu neće biti samo ukras, samo znak raspoznavanja, nego znak vjere s kojom koračaš u sve dane života”, poručio je velikotjedni propovjednik, ustvrdivši kako nas to želi poučiti Krist s križa.
Nakon sveopće molitve koju je predvodio domaći župnik Pavao Gospodnetić, nadbiskup Eterović otkrio je raspelo, a zatim mu iskazao svoje štovanje.
Brojni su vjernici dostojanstveno pristupili ljubljenju križa, dok je puk predvođen zborom pjevao “Puče moj” i ostale prijekore. Bogoslužje Velikoga petka nastavljeno je pričešću vjernika, a liturgija je završila svečanim ophodom s Presvetim ulicama mjesta u kojemu su sudjelovali brojni vjernici s upaljenim svijećama. U ophodu su sudjelovala brojna djeca i mladi. Za svečane procesije vjernici su se zaustavili kod nekadašnje župne crkve Gospe na Botku gdje su molili pet Očenaša na čast pet Isusovih rana. Pučišćima je te noći odzvanjao pjev pokorničkih napjeva i psalama, dok je Božji puk pjesmom iskazivao svoje štovanje prema Kristovoj muci i smrti.