Koje ste službe vršili prije dolaska na ovu službu osobnog Papinog izaslanika za Međugorje?

Deset godina vršio sam službu Varšavsko – Praškog nadbiskupa. To je biskupija koja pokriva istočni dio poljskog glavnog grada. Prije toga, 34 godine vršio sam službu u inozemstvu u različitim zemljama; kao misionar u Africi, Francuskoj, Belgiji. Jedno vrijeme djelovao sam pri Svetoj Stolici u Kongregaciji za Evangelizaciju naroda, a sada sam ovdje. U Međugorju sam drugi put. Prošle godine sam poslan kao papin izaslanik kako bih izvidio situaciju, a sada sam ovdje kao Apostolski vizitator ad nutum Sanctae Sedis.

Kako komentirate trenutnu situaciju u suvremenom svijetu?

Kakva je situacija? Svima je poznato kako je svijet podređen diktaturi ideologije globalizacije, ateizma; orkestriran sredstvima društvene komunikacije. Ljudi gledaju na svijet očima televizije i interneta, često udaljeni od stvarnosti kakva jest i ne poznaju stvarnu situaciju u kojoj se svijet nalazi. Svijet je izgubio svoju istinsku orijentaciju: izgubio je usmjerenost prema Bogu Stvoritelju i Otkupitelju. Trenutno se primjećuje kako narod živi obilježen sindromom sirotišta. Bez oca i majke, izgubljene svijesti o vlastitom identitetu. U svakom smislu. Na primjer, izgubljena je svijest i o spolnom identitetu. „Gender“ – rodna ideologija je vrlo otrovna jer niječe ulogu spolnosti koju dobijemo začećem i rođenjem – biološku ulogu, možda onu najjaču koja nas obilježava i definira kao osobe. Crkva se suočava s ovom situacijom i treba pokazati zdrav put, put spasenja svijeta. Bez kompromisa, – u istini. Ljudi su često robovi te ideologije, ali i prevladavajuće ideologije trgovanja. Kupovati, zaraditi, imati – sve se počelo vrtjeti oko toga.

Koji bi bio lijek za takvu situaciju?

Lijek je Onaj koji pokazuje put života i istine – Isus Krist, jedini Spasitelj svijeta. Riječ Božja koja nas oslobađa od laži.

Sredstva društvene komunikacije mogu biti zlupotrebljena, no njih se može koristiti i na dobar način. Kako?

Potrebno je stvarati komunikacijske kanale koji šire istinu. Kanale čiste i bistre vode. One koji ne deformiraju stvarnost, nego informiraju o njoj. Bitno je pokazati stvarnost kakva jest, bez zamućivanja istine.

Istina danas i nije najcjenjenija pojava. Što mislite, zašto je tako?

Istina koja nije cijenjena i ispravno vrednovana je objektivna istina. Danas svatko ima svoju istinu i to čini velike podjele i razjedinjenosti u društvu. Samo nas objektivna istina može ujediniti.

Smatrate li da je suvremena Crkva progonjena?

Da! I to se itekako vidi. Mnoštvo kršćana vjernika laika i svećenika biva ubijeno svake godine. Kršćanstvo je miroljubivo te se zato to i događa. Nije agresivno poput islama. To je tragično, ali to je sudbina svih svjedoka – mučenika Kristovih tijekom cijele povijesti čovječanstva i kršćanstva.

Na ovom području je jedan mozaik naroda, jezika i kultura. Smatram kako je poruka mira, koja je ovdje u Međugorju središnja, namijenjena cijelome svijetu.

Koja bi bila uloga Međugorja, prema Vašem mišljenju, za ovaj dio Europe?

Međugorje nema svoje značenje samo za ovaj dio Europe, nego i za cijeli svijet. Međugorje je međunarodno mjesto čija je poruka usmjerena čitavome svijetu. Njegovo postojanje i nastajanje u ovom dijelu Europe je vrlo simbolično jer je ovaj dio svijeta gotovo uvijek u povijesti bio izuzet od mira. Tijekom stoljeća, mogli bismo reći, ova zemlja je uvijek bila zemlja mučenika. Na ovom području je jedan mozaik naroda, jezika i kultura. Smatram kako je poruka mira, koja je ovdje u Međugorju središnja, namijenjena cijelome svijetu.

Koje biste karakteristike Međugorja istaknuli kao najvažnije?

Snagu milosti, jer Međugorje nije neka impozantna struktura koja oduševljava svojom veličinom. To je jedna jednostavna župa. Snaga milosti koja se osjeti ovdje, snaga Božje riječi koja se ovdje navješta čini nas svjedocima mnogih radikalnih obraćenja koja se ovdje događaju. Međugorje je postalo ispovjedaonica svijeta. Ispovjednici ispovijedaju na skoro svim jezicima.

Što se tiče ukazanja; za koja možemo reći da su priznata, a koja još nisu?

Što se tiče službenog stava, Crkva još nije dala svoj pravorijek po tom pitanju. Stav Crkve je trenutno: pričekajmo i vidjet ćemo. Općenito gledano, poruka mira koja izvire iz međugorskog fenomena, uvijek vrijedi. Kraljica mira – naslov Majke Božje koji je ovdje prisutan, postoji i u Lauretanskim litanijama, dakle daleko u povijesti.

A Vi, kako se osjećate ovdje, u Međugorju, među fratrima?

Živjeti s fratrima čini me jako zadovoljnim. Vjerojatno i zbog činjenice da sam i sam redovnik palotinac. Fratarsko bratstvo u kojem živim je vrlo otvoreno i jako radosno obasuto pravim franjevačkim duhom. Jako sam zadovoljan.

Govorili ste o miru. Osjetite li mir u Međugorju?

Da. Ovo je vrlo mirno područje. Narod je jako otvoren i radostan, nasmijan. Vidi se to i osjeti se taj duh.

Postavit ću Vam jedno pitanje iz naroda. Neki od ljudi se često žale na trgovine i hotele koji postoje ovdje. Kako to komentirate?

Hoteli i apartmani, kao i trgovine su izvan svetišta. Na to se nema utjecaja. Uostalom, hodočasnici koji ovdje dolaze negdje moraju spavati, jesti, oprati se itd. Što se tiče trgovina, impresivno je vidjeti raznolikost ponude suvenira, veća je nego u Lurdu. Na svakom mjestu se može nabaviti neka uspomena.

Koje bi bile sličnosti koje biste istaknuli između Lurda, Fatime i Međugorja?

Po pitanju međunarodne fenomenologije, tu su vrlo slični. To su sigurno tri najveća hodočasnička mjesta. Ovdje imamo dva i pol milijuna hodočasnika godišnje. Prekrasno je bilo vidjeti i Festival mladih na kojemu sam bio i sam prisutan, a na kojem je bilo prisutno 30.000 mladih iz 72 države. Dolaze mnogi mladi i iz Republike Hrvatske! Slijedeće godine je trideseti put.

Osim toga, to su tri marijanska svetišta koja pozivaju na pokoru i obraćenje te na molitvu krunice. Lurd je veliko svetište utemeljeno na dogmatskoj istini o Bezgrešnom Začeću i progovara nam o identitetu Majke Božje. Fatima nam daje pogled na suvremenu povijest svijeta, onu trenutnu, aktualnu kao i na buduću. Ovdje je istaknut govor o miru kojega svijet itekako treba te je također vrlo aktualan. Između ova tri hodočasnička mjesta postoji svojevrsna duhovna solidarnost i povezanost.

Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papa Franjo o Međugorju? Poveznice?

Tu svakako postoji kontinuitet. Papa Ivan Pavao II. pratio je razvoj situacije. Relativno kratak pontifikat Benedikta XVI. bio je vrlo naklonjen Međugorju. To je i pokazao osnivanjem Međugorske međunarodne komisije. I na kraju, papa Franjo čini najveći korak slanjem ovdje svoga predstavnika. Papa Franjo želi razviti pastoral u Međugorju i time potvrđuje vrijednost ovoga mjesta.

Koji su plodovi Međugorja?

Oni su vidljivi. Iznad svega, obraćenja putem sakramenata. Postoje stariji ljudi koji su se jednom u životu ispovijedali i to kod Prve svete Pričesti ili kod primanja sakramenta Potvrde, a ovdje su se ispovijedali nakon 40 ili više godina te promijenili svoj život. To je spektakularno. Drugi plod je svakako ponovno otkrivanje, ne samo sakramentalnog blaga, nego i Riječi Božje. Ovdje se jako puno daje truda oko kateheze. I ja sam imao jednu katehezu za vrijeme trajanja Festivala mladih o Postanku čovjeka. Kao treći plod Međugorja bih istaknuo mnoga djela ljubavi – putem karitasa, skrbi za siromašne, ljude s ruba društva i sl. Sve je to ovdje vrlo uravnoteženo i jednako zastupljeno: vjera i djela. To čini Međugorje posebnim mjestom.

Koliko je važna potvrda autentičnosti ukazanja obzirom da dobri plodovi Međugorja već postoje?

Sva priznata ukazanja potvrđuju nauk Crkve. Ne izmišljaju ništa novo. Sadržaj vjere se ne mijenja. Slično je bilo i u Lurdu. Četiri godine nakon potvrde dogme o Bezgrešnom Začeću, dogodila su se ukazanja. Čini mi se da su sva velika ukazanja ponovni poziv za vraćanjem evanđeoskoj poruci i aktualizacija evanđeoske poruke. Što se tiče samih ukazanja, potrebno je, kako sam već istaknuo, sačekati i vidjet ćemo. Odgovor ćemo sigurno dobiti.