„Blažena Djevica Marija svojim hvalospjevom Veliča, tom svojom molitvom, izriče proroštvo: prorokuje da nisu na prvome mjestu moć, uspjeh i novac, nego služenje, poniznost i ljubav. Gledajući nju u slavi, mi shvaćamo da su prava veličina i moć služenje, a da kraljevati znači ljubiti. I da je to put koji vodi u nebo“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić predvodeći, u koncelebraciji s umirovljenim đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Marinom Srakićem, svečano središnje misno slavlje o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.

Okupljeni oko Gospe od Utočišta

Uz nadbiskupe Hranića i Srakića u koncelebraciji je bio i domaći župni upravitelj, vlč. dr. Tomislav Ćurić, bivši župnik, preč. Anto Markić, predvoditelj trodnevne molitvene priprave fra Ivan Matić, župnik u Ivanovcu Andrija Vrbanić i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor osječke Župe Uzvišenja sv. Križa pod vodstvom Ivana Bošnjaka, uz orguljsku pratnju Antuna Ivankovića, a psalam je pjevao fra Miroslav Petrac.

Prije početka misnoga slavlja riječi dobrodošlice nadbiskupu, svećenicima te hodočasnicima uputio je domaći župnik Ćurić, u zajedništvu s preč. Markićem, s. Janjom i s. Dominikom.

„Radujem se svakome od vas i sve vas od srca pozdravljam okupljene oko lika naše Aljmaške Gospe od Utočišta“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup te je riječi pozdrava uputio svima prisutnima, a na poseban način umirovljenom nadbiskupu Srakiću, rekavši: „Oče nadbiskupe, godinama ste predvodili ovo euharistijsko slavlje. Fizičke snage su popustile, ali mi je dirljivo vaše osobno vjerničko svjedočanstvo: htjeli ste jednostavno biti jedan od hodočasnika i dionikom ovoga zbora molitelja. Hvala vam za Vaše svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji”.

Biti poput Marije

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić rekao je kako usred mjeseca kolovoza Crkva na Istoku i na Zapadu slavi svetkovinu usnuća, prijelaza, odnosno Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. „Već najranija povijest Crkve i crkveni oci svjedoče vjeru da je Marija u nebeskoj slavi čitavim svojim bićem, dušom i tijelom te da Crkva svečano slavi taj trenutak u kojem je Marija napustila ovaj svijet proslavljena u duši i tijelu, tako što je kao prva među nama ljudima pridružena u nebu uskrsnoj slavi svoga Sina“.

Osvrnuo se zatim na evanđeoski ulomak o susretu Blažene Djevice Marije i njezine rođakinje Elizabete te je upućujući na Marijin hvalospjev Veliča, kazao: „U tom Marijinom himnu kojega smo čuli izlazi na vidjelo Marijina duboka vjera. Ona, mala i ponizna, je uzdignuta, dok je moćnicima ovoga svijeta suđeno ostati praznih ruku. Marija sebe ubraja među ‘siromašne’ i ‘ponizne’ koji se ne uzdaju u vlastite snage, već svoje pouzdanje stavljaju u Boga; koji svojom malenošću otvaraju prostor Božjem djelovanju u svom životu, a ono je kadro učiniti tako velike stvari upravo u ljudskoj slabosti i poniznosti“.

Marija u svom hvalospjevu najavljuje radikalnu promjenu, preokret vrijednostî, istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup. „Dok razgovara s Elizabetom, noseći u svojoj utrobi Isusa, ona unaprijed najavljuje ono što će reći njezin Sin, kad bude proglasio blaženima siromašne i ponizne, a opominjao bogate i one koji se oslanjaju na vlastitu samodostatnost“. Pojasnio je zatim da biti skroman ne znači biti manje vrijedan ili poricati vlastite darove i mogućnosti, već „biti skroman zapravo znači biti realan, imati pravu sliku o svojim manama i vrlinama, o svojim mogućnostima, o svome utjecaju i značaju. Biti skroman znači sebe velikodušno i samozatajno poput Marije stavljati Bogu u službu, poštovati i druge i iskreno ih ljubiti, tako da njihove radosti i poteškoće budu i moje“.

Plamen nade

Naglašavajući kako je Blažena Djevice Marija učiteljica istinske skromnosti i poniznosti, koja nas uči da ne podcjenjujemo, ali ni ne precjenjujemo vlastite vrijednosti te ne mislimo kako smo važni i nezamjenjivi, mons. Hranić je rekao: „Gledajući u svjetlu današnje svetkovine nas same, možemo se zapitati: dotiče li proročki preokret koji je najavio Marijin hvalospjev moj život? Vjerujem li da je samozatajna ljubav istinska veličina i da ponizno ljubiti odustajući od sebe znači kraljevati i da je istinska veličina, snaga i moć jednoga čovjeka u njegovu poniznom i samozatajnom služenju? Dok promatramo zbivanja u svijetu trebamo se pitati – hoću li živjeti tako da sam oslonjen na sebe i onda u danima poteškoća pasti u klopku pesimizma, gorčine u životu, nezadovoljstva ili znadem poput Blažene Djevice Marije, otkriti na djelu Boga koji velike stvari čini kroz krotkost, milosrđe, poniznost, malenost i dobrotu drugih ljudi, koristeći se takvima kao što je bila Blažena Djevica Marija“, pojasnio je mons. Hranić i naglasio: „Marija danas pjeva nadu i ponovno u nama pali plamen nade“.

Na kraju svoje homilije đakovačko-osječki nadbiskup metropolit je poručio: „Uznesena na nebo danas nam svjedoči: Ne zaboravi koji je Božji stil – blizina, suosjećanje, plemenitost, solidarnost, dobrota i nježnost, skromnost i poniznost! Ona nam poručuje da je Bog uvijek blizu, pa i ako smo grešni i slabi, jer on je milosrdan, spor na srdžbu i blag“.

Milost stekli, mir našli i radosni se vratili svojim kućama

Na kraju misnog slavlja, župni upravitelj Ćurić zahvalio je svim suradnicima, kao i svima koji su došli u svetište i zagrlili ga svojom dobrotom, ljubavlju i pobožnošću. Sve je pozvao na okrjepu u novi prostor za hodočasnike, a zatim i u novootvoreni Memorijalni centar podno Kalvarije u kojemu se čuva sjećanje na stradanje aljmaškog svetišta za vrijeme domovinskoga rata,kada je na čudesan način pod ruševinama crkve pronađen sačuvani kip Gospe Aljmaške.

Župni upravitelj najavio je da će iduće godine ispred vanjskoga oltara biti klupe kako bi hodočasnici mogli sjesti i sjenila za zaštitu od sunca te je pozvao sve koji mogu da u tome pomognu. Svoju zahvalu zaključio je riječima bivšeg župnika Markića, onako kako je on tijekom pedeset godina svoje službe u Aljmašu pozdravljao hodočasnike: „Svi dobrodošli, milost stekli, mir našli i radosni se, živi i zdravi, vratili svojim kućama, svojim obiteljima i svojim svagdašnjim dužnostima“.