Nadbiskup Hranić predvodio slavlje Svete nedjelje u Ludbregu

Tradicionalna je to proslava u jedinom euharistijskom svetištu u Hrvatskoj, svake godine prve nedjelje u rujnu, kojoj prethodi bogati desetodnevni duhovni program „Dani ludbreške Svete nedjelje“. Misnom slavlju prethodila je procesija s relikvijom Predragocjene Krvi Kristove od župne crkve Presvetoga Trojstva u Ludbregu do zavjetne kapele odnosno svetišta na otvorenom.

Sve okupljene najprije je pozdravio domaći župnik i upravitelj svetišta mons. Josip Đurkan. „Došli smo ovamo na životno vrelo ljubavi Božje, koja se predala za sve nas. Svojim trpljenjem, prolijevanjem svoje Krvi, Isus je zauvijek oduzeo snagu zlu. Pokazao nam je da nas Otac nebeski neizmjerno ljubi, a kada Bog ljubi, On ništa drugo ne želi nego da bude ljubljen. On zna dobro da će, već samom tom ljubavlju Njegovi ljubitelji biti usrećeni. Vjerujemo i molimo da se to danas i ovdje ostvari“, poručio je mons. Đurkan.

Na misi su se okupili i predstavnici političkog života, državnih i mjesnih vlasti, a pozdravnu riječ uputio je izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ante Sanader. Najprije je podsjetio na zavjet Hrvatskoga sabora iz 1739. kojim je obećao u Ludbregu podići kapelu u čast štovanja Predragocjene Krvi Kristove, a koji je Hrvatski sabor ispunio 1994. godine. Izrazio je radost sudjelovanja na hodočašću i misnom slavlju na tlu Ludbrega koji je euharistijsko svetište jedinstveno u Hrvata, a među rijetkima u kršćanskom svijetu koje je utemeljeno pismenim ukazom Svetog Oca.

„Isus je ostavio poruku u evanđelju za ohrabrenje apostola i svih vjernika: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Tako je bilo kroz cijelu Hrvatsku povijest hodočašća i ovakva svetišta davala su duhovnu snagu hrvatskom narodu da prebrodi sve pogibelji i teškoće koje su ga pratile tijekom burne prošlosti. Zagovor Blažene Djevice Marije, ljubav Isusa Krista uz potporu svećenstva bili su nam jedini oslonac i potpora u nadljudskim naporima da preživi i opstane naš narod“, poručio je Sanader dodavši kako smo mi danas generacija odgovorna za realizaciju snova naših djedova i pradjedova, kao i naših poginulih junaka u domovinskome ratu.

„Odgovorni smo natjecati se tko će bolje naslijediti Šimuna Cirenca. Tko će uspješnije pomoći nositi križ patnji i teškoća svakom potrebitom. Tko će uspješnije pomoći nositi križ problema našeg naroda i Domovine. Čiji će biti veći Veronikin rubac i obrisati suze svih ožalošćenih i neutješenih. To je naša odgovornost. Pritom smo svjesni da, posebno mi koji se bavimo javnim poslom, moramo biti ponizni, jer uloga državnika i političara je osluškivati i izvršavati želje naroda kojem trebamo služiti. Služenje narodu, a ne oholost, bahatost i arogancija, mora biti osobina pravih narodnih predstavnika. Za realizaciju ovog itekako nam je potrebna molitva i zagovor. Zato smo danas ovdje, da bi zajedno i pojedinačno uputili svoje molitve Predragocjenoj Krvi Kristovoj za našu Domovinu, za zajedništvo hrvatskog naroda, za očuvanje, snagu i brojnost naših obitelji, za očuvanje naših tradicionalnih vrijednosti, za međusobno poštivanje i uvažavanje kao jedinu garanciju za opstanak našeg naroda i Domovine“, rekao je Sanader.

Okupljene je prije samog euharistijskog slavlja pozdravio i mons. Mrzljak poželjevši svima najprije da Sveta nedjelja u Ludbregu bude poticaj da „prepoznamo svetost svake nedjelje koja i nas ljude posvećuje“.

„Svake nedjelje kada se sastajemo dobivamo novu dimenziju naše ljudskosti, čovječnosti. Nismo više obični pozemljari kao ostala stvorenja, nego smo putnici prema nečem višem i idemo putem koji nam pokazuje Krist Gospodin svojim križem, svojom pobjedom nad smrću, svojim uskrsnućem.

Zato vas radosna srca pozdravljam okupljene ovdje u ovom veličanstvenom broju“, rekao je biskup Mrzljak, posebno pozdravivši i novoimenovanoga varaždinskog biskupa Božu Radoša te podsjetivši na njegovo biskupsko ređenje 24. studenoga u varaždinskoj katedrali.

Nadbiskup Hranić u homiliji govorio je najprije o poniznosti, ali i školi za život koja bi trebala biti utemeljena na Isusovoj školi koja je škola poniznosti, ali i istinska škola za život. Takva škola uči, osim poticanja na izvrsnost i isticanja onih najizvrsnijih, prihvaćati i vrednovati one koji ostaju kod kuće. Koji ne mogu ići na natjecanja, niti osvajaju prva mjesta, poput hromih, slijepih i onih koji ne mogu uzvratiti, kako se spominje u evanđelju koje Crkva pred nas stavlja ove nedjelje. Istinska škola za život pozvana je podržavati i male te skromne, ali itekako važne korake djece s invaliditetom, motoričkim ili mentalnim poteškoćama, autistične te druge djece i mlade.

„I njihovi su koraci te naši koraci s njima također škola za život. Škola koja skrbi i o onima koji ne mogu računati na osobita postignuća, na uspjeh i na osobite rezultate na takmičenjima, koja osobitu podršku pruža i ulaže u one koji neće biti konkurentni na tržištu rada, koji su isključeni iz gospodarskoga života i tržišne utakmice te sreću i zadovoljstvo otkrivaju u malim stvarima i sitnim koracima. U iskustvu prihvaćenosti, u ljubavi i solidarnosti na koju ne mogu uzvratiti“, poručio je nadbiskup Hranić.

Dodao je i da se škola za život ne može ostvariti bez poštovanja učiteljskoga poziva te istaknuo da učitelji također imaju svoja osobna prava i moraju imati ispunjene osobne pretpostavke u životu kako bi dali svoj obol školi budućnosti.

„I ako je škola za život, onda ona nije samo za život učenika i budućih generacija ovoga društva, nego i za život učitelja“, istaknuo je nadbiskup Hranić.

Okupljenima je poručio i da se svi nalaze u Kristovoj školi koja je itekako važna škola za život i važna škola poniznosti.

„I mi stvaramo vrijednosno i društveno ozračje i zato smo ovdje, u Isusovoj školi, u Njegovoj školi poniznosti, kako bismo, suobličeni Njemu, mogli mijenjati i preobražavati Njegovom uskrsnom preobrazbom ovo naše drago hrvatsko društvo. I mi okupljeni ovdje danas za tim stolom želimo se nahraniti Isusovim tijelom i krvlju prolivenom na križu kako bi među nama zavladalo drukčije ozračje od onoga VIP gostiju u farizejevoj kući opisanom u današnjem evanđeoskom odlomku. Mi danas ovdje molimo za sve nas koji smo često tako slični u našoj konkretnoj praksi, u našem svakodnevnom životu, sustolnicima u farizejevoj kući što žele zauzimati i zauzeti prva mjesta. I nismo li danas ovdje upravo zato i ponajprije zato? Da bismo se okrijepili Njegovom krvlju i Njegovim tijelom kako bismo uvijek i u svemu bili njemu posličeni odnosno sposobni za samoprijegorno i ponizno darivanje u ljubavi i za ostvarenje uskrsne preobrazbe ovoga našega dragoga hrvatskoga društva i svijeta u kojemu živimo? Slaveći ovu euharistiju, pristupajući euharistijskom stolu molimo da bude tako“, zaključio je homiliju mons. Hranić.

Euharistijsko slavlje animirao je Mješoviti pjevački zbor ludbreške župe Presvetoga Trojstva.