Obraćajući se vjeroučiteljima rekao je: „Po našoj riječi i navještaju, po našim djelima i činima koji su podložni ljudskim mjerilima i prosudbama Duh Sveti iscjeljuje srca slomljena, tješi žalosne, diže očajne, sužnjima proglašava oslobođenje, vid vraća slijepima i na slobodu pušta potlačene“. Istaknuo j da „budući da nije moguće zanemariti naš ljudski element, zato se trudimo suobličavati se Isusu Kristu i potpuno se prepuštati vodstvu toga njegovoga Svetog Duha, to više što se suočavamo s kritikom upravo toga mjerljivoga, izvanjskoga, vidljivoga, povijesnoga i ljudskoga elementa“.

Osvrnuvši se na kritike na rad vjeroučitelja, prokomentirao je: „Vidimo kako smo stalno pod povećalom, kako je naše djelovanje pod povećalom, kako mjere to naše vidljivo, ljudsko i samo sjedinjenje s Isusom Kristom i potpuno prepuštanje vodstvu njegova Duha daje nam snage da ne uzmaknemo pred povećalom kojemu smo izloženi i koje bez ikakvoga sustezanja u našoj ljudskosti pronalazi i traži samo našu ljudsku slabost i grešnost, a pritom ignorira naše svakodnevno otvaranje djelovanju Duha i toliko ponizno predanje njegovu vodstvu i ostvarenju njegovih nauma i njegove volje. Nismo savršeni. Ali daleko više od toga, svatko od vas trudi se biti Gospodinov, dati maksimum od sebe. Tako često ne gleda se to što je darovano Gospodinu, to gdje smo nadišli sebe, nego se traže tragovi slaboga, grešnog, ljudskog u nama“.

Nadbiskup Hranić istaknuo je da „u ovoj kulturi koja je zarobljena sumnjama, samodostatnošću, egoizmom i grijehom, u kojoj se živi kao da Boga nema, i u školi koja je dio takve kulture, mi možemo i trebamo ponuditi stil života i kulturu koja zrači snagom istinske slobode, poniznosti, i ljubavi koja se velikodušno daruje, koja ljubi, koja ne zna za računicu, koja ne traži uzvrat“.