Zaređeni su: Antun Nikolić (Župa sv. Antuna Padovanskog, Otok), Nikola Klemen (Župa Svih svetih, Đakovo), Stjepan Krešo (Župa sv. Ane, Tenja), Bernard Prelčec (Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Valpovo) te Florijan Zagorščak (Župa sv. Martina biskupa, Privlaka).

„O svetkovini svoga zaštitnika naša je katedrala i ove godine ispunjena radošću zbog slavlja svećeničkog ređenja petorice naših đakona za svećenike. Radost je to za Bogoslovno sjemenište, za Katolički bogoslovni fakultet, za obitelji i župe naših mladomisnika i za čitavu našu nadbiskupiju“, rekao je uvodeći u slavlje nadbiskup Hranić, pozdravljajući sve okupljene svećenike, sve vjernike, a na poseban način ređenike, njihove obitelji, rodbinu i prijatelje te župnike i župljane župnih zajednica iz čije su sredine ponikli.

Započinjući homiliju, nadbiskup se osvrnuo na naviješten evanđeoski ulomak i Isusovo ‘dvostruko’ pitanje apostolima: „Što govore ljudi tko sam ja?!“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“, koje pretpostavlja da, s jedne strane, postoji izvanjska spoznaja Isusa, koja nije nužno pogrešna, ali je nedovoljna, i da je njoj suprotstavljena dublja spoznaja koja je povezana sa zajedništvom puta s Isusom i s pripadnošću krugu njegovih učenika. „S našim ljudskim iskustvom i mišljenjem Isusa se može ljubiti, može ga se prihvatiti kao putokaz vlastitoga života. Ali to naše ljudsko iskustvo Boga ostaje ograničeno i relativno, upotpunjivo iskustvom drugih ljudi, i njemu se suprotstavlja iskustvo onih Isusovih učenika koji su s njime, koji borave s njim, koji slušaju njegovu riječ i koji su zahvaćeni iskustvom njegove osobe i njegove ljubavi te on postaje dio njihova identiteta“, rekao je nadbiskup Hranić.

„Zbog toga je“, nastavio je nadbiskup, „tijekom svih stoljeća nas starije – i vas, koji danas primate sveti svećenički red, Isus uvijek iznova morao podučavati da njegov put u svim naraštajima nije put komotnosti, niti zemaljske moći i slave, nego put križa. Znamo i vidimo da i mi odvodimo Isusa u stranu i da mu pred poteškoćama govorimo: ‘Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!’ Ne može te, i ne dopusti da te biskup pošalje u onu župu, nego neka ti dodijeli drugu službu. Ne trebaš se suočavati s nekim zahtjevima svećeničke, pastirske službe, nego neka to prihvati i preuzme netko drugi: mlađi, manje vrijedan i manje zaslužan. I budući da sumnjamo hoće li nas Bog poštedjeti od nekog izazova ili poteškoće, mi pokušavamo Isusa u njegovim naumima o nama spriječiti svim svojim sredstvima i umijećima. Stoga nam Isus mora tako često iznova govoriti: Nosi se od mene, sotono! Jer na koncu mi i dalje razmišljamo kao ljudi od „tijela i krvi“, a ne vjerom i po objavi Božje riječi.“

Petoricu ređenika podsjetio je na Šimuna Petra, iskusnog ribara, koji je na Isusovu riječ još jednom izvezao na pučinu i bacio mreže te izvukao prebogat ulov koji ga je zaprepastio te je pao do Isusovih nogu, govoreći mu da ide od njega jer je grešan čovjek. Spoznao je Božju snagu i moć koja djeluje po Isusovoj riječi… U svjetlu te prisutnosti i njezine moći spoznao je svoju bijedu“, rekao je nadbiskup, dodajući kako se sa sličnom situacijom susrećemo u izvješću o tome kako Isus po olujnu moru prilazi lađi na kojoj su bili učenici. Petar ga moli da mu pođe ususret hodajući po vodi kao i on. Kada počne tonuti, spašava ga ispružena Isusova ruka… „Na temelju tih i sličnih iskustava Petar je mogao na Isusovo pitanje apostolima: ‘A vi, što vi kažete tko sam ja?’ ispovjediti svoju osobnu vjeru i odgovoriti i u ime ostalih apostola: ‘Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga’“, naglasio je nadbiskup.

Petorici ređenika kazao je kako je svećenik čovjek kojemu je darovano iskustvo osobnog susreta s Isusom, iskustvo prijateljevanja i tijesnog životnog zajedništva s njim. „Svećeništvo, naime, nitko ne može sam od sebe izabrati. Svećeništvo nije sredstvo za postizanje sigurnosti u životu, sredstvo za postizanje društvenog položaja; nitko ga ne može sam sebi dati niti ga sam od sebe tražiti. Svećeništvo je odgovor na Gospodinov poziv, na njegovu volju, kako bi se postalo navjestiteljem ne neke osobne ideje i osobnih stavova, već Isusova evanđelja“, istaknuo je.

Zaključujući homiliju, ređenicima je posvijestio da je i njima darovano iskustvo Petrove vjere, koje će uvijek iznova snažiti kad po strani budu ostavljali svoje sitne materijalne, zemaljske interese i prestiž te budu usredotočeni na Isusa, na dobrobit njegova kraljevstva i na njegovu dobrotu i ljubav koja stvara, koja predstavlja istinsku snagu i smisao, preobražava ljudski život i ovaj svijet pretvara u prostor kraljevstva Božjega. „Svećeničko ređenje znači biti uronjen u Isusa, u njegovu osobu, u njegovo evanđelje, u vjeru Crkve. Ono je osobno poistovjećenje s Kristom, s kojim, za kojeg i u kojem želim i osjećam da moram živjeti i umirati naviještati njega. Pouzdavajući se u njegovu milost, jer vjerujemo da vas je on izabrao i pozvao da vas sebi suobliči i udijeli vam svoju pastirsku službu, pristupimo sada obredu svećeničkog ređenja“, pozvao je na kraju homilije nadbiskup Hranić.

Nakon predstavljanja ređenika okupljenoj zajednici, na koje je, prostrte pred oltarom, zazvan zagovor Svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku; prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova te predavanje euharistijskih darova. Tek zaređeni svećenici potom su se pridružili biskupima i ostalim koncelebrantima, slaveći tako svoju prvu euharistiju.

Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom, kada se petorici mladomisnika Đakovačko-osječke nadbiskupije pridružio i vlč. Dušan Balažević, mladomisnik Subotičke biskupije, koji je svoju svećeničku formaciju završio u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu te fra Franjo Čolakovac, mladomisnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, rodom iz Gradišta. Poslije blagoslova, mladomisnici su prošli đakovačkom prvostolnicom, praćeni srdačnim pljeskom okupljenih vjernika te uz pjevanje Mješovitog katedralnog zbora, koji je, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz ogruljsku pratnju Darija Kusture, pjevanjem pratio ovo misno slavlje.