Svaki je jubilej prilika za propitivanje i kajanje za ono što nije bilo dobro, ali i pogled naprijed, „ne samo za Vas, nego i nas koji s Vama slavimo kako bismo, zahvalni za ono što je bilo, s pogledom prema budućnosti, poput Ivana, svjedočili za Istinu. A ta Istina odnosi se na Isusa i one koji svijetle njegovo svjetlo i trude se živjeti i vršiti njegova djela. Vaš primjer nam je poticaj i nadahnuće. Nadam se da ćemo dionicu koju imamo pred sobom nastaviti s istim žarom na koji ste to Vi započeli i činili. Preporučujemo se Vašim savjetima, a osobito Vašoj molitvi, ali želimo se i otvoriti Božjoj milosti po kojoj jesmo to što jesmo i po kojoj možemo nastaviti ono djelo koje je Krist započeo – biti živa Kristova prisutnost“, rekao je riječki nadbiskup Mate Uzinić čestitajući riječkom nadbiskupu u miru Ivanu Devčiću 22 godine plodonosnog vršenja biskupske službe.

U petak 16. prosinca navršile su se pune 22 godine od biskupskog ređenje riječkog nadbiskupa u miru Ivana Devčića (16. prosinca 2000.) te dvije godine kako je službu u Riječkoj nadbiskupiji preuzeo sadašnji nadbiskup Mate Uzinić, najprije kao koadjutor (16. prosinca 2020.), a godinu dana kasnije, 11.listopada 2022. i službu riječkog nadbiskupa. Tim povodom u kapelici Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ slavljena je misa zahvalnica koju je predvodio nadbiskup u miru, a propovijedao je aktualni riječki nadbiskup.

Dvadeset i dvije godine dugo su razdoblje koje će ostati zapamćeno po Vašim djelima, rekao je nadbiskup Uzinić i u tom duhu spomenuo Isusovu rečenicu iz pročitanog evanđeoskog ulomka (Iv 5, 33-36): „djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me je poslao Otac.“ Tako i o Vama i o Vaših 22 godine upravljanja našom Riječkom nadbiskupijom govore djela. Pored znanstvenog, profesorskog i odgojiteljskog rada na Teologiji i Bogoslovnom sjemeništu koje su prethodile nadbiskupskoj službi mons. Devčića, nadbiskup Uzinić je spomenuo i novinarski rad izdvojivši vrijeme od 1970. do 1999. kada je umirovljeni nadbiskup bio najprije pomoćni, a potom i glavni urednik mjesečnika „Zvona“, zatim član uredništva Senjskog zbornika, kao i suradnik Općeg religijskog leksikona Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u kojemu je napisao i protumačio oko 50 pojmova s područja filozofije.

Govoreći o vremenu od 2000. godine od kada je nadbiskup Devčić preuzeo službu, nadbiskup Uzinić posebno je izdvojio treći pastirski pohod Svetog Oca, pape Ivana Pavla II. 2003. godine Hrvatskoj kada je Papa Rijeku izabrao za mjesto gdje će boraviti, a nadbiskup Devčić tada mu je bio domaćin. „Vjerujem da je i to hodočašće Svetoga Oca i Vama bio poticaj za uzvratne posjete Rimu, kao i za brojna hodočašća u poznata europska i naša svetišta koja su bila jedan od načina obnove žive Riječke Crkve. U ovu kategoriju obnove žive Riječke Crkve spadaju i ulaganja u nadbiskupijski Ordinarijat, Bogoslovno sjemenište, Visoku bogoslovnu školu, odnosno Teologiju, kao i brojni pastoralni poduhvati koji su obilježili život naše Crkve kroz protekle 22 godine. Uz to su tu obnova starih i izgradnja novih crkvenih objekata poput zgrade centralnog nadbiskupijskog Caritasa sa župnom crkvom sv. Ivana Krstitelja te crkve sv. Maksimilijana Kolbea u Podhumu“, rekao je nadbiskup Uzinić.

U nastavku je izdvojio iznimna postignuća i iskorake Riječke nadbiskupije na karitativnom planu tijekom vršenja službe nadbiskupa Devčića. Spomenuo je prvi hospicij u RH „Marija Krucifiksa Kozulić“, kao i druge projekte koje je nadbiskup Devčić podržao i poticao poput Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“, Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja „Sv. Ana“, Doma za osobe s demencijom te Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“.

Nadbiskup Uzinić izdvojio je i zadaće i aktivnosti koje je nadbiskup Devčić obavljao u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji kao član Stalnog vijeća HBK, predsjednik Vijeća za laike, član Komisije HBK za odnos s Europskom unijom te u drugim vijećima i odborima.
„To su, dragi nadbiskupe Ivane, neka od djela koja svjedoče o ovih 22 godine vršenja Vaše biskupske službe, a mnoga od njih, osobito znanstveni, profesorski i odgojiteljski rad, imaju dublje značenje i zahvaćaju Vaš ljudski i svećenički život i ono poslanje koje ste imali na našem prostoru. Naravno da djela koja činimo, nisu samo naša nego i svih onih s kojima smo surađivali pa je zahvala upućena i svima koji su se ugradili u Vaš život, od Vaših pok. roditelja, obitelji, odgojitelja u sjemeništu, Vaših prethodnika pokojnih (nad)biskupa, kolega, profesora, pa sve do onih koji su vam u konkretnim spomenutim djelima pomagali da ih možete izvršiti. Vi ste bili začetnik, ali su to djela svih – cijele Riječke nadbiskupije – jer jedan biskup svoje poslanje može vršiti samo u suradnji s drugima, osobito sa svojim svećenicima, koji su – kako kaže papa Franjo – najbliži bližnji“, poručio je nadbiskup Uzinić.

Dodao je da nije riječ o djelima samo onih s kojima smo surađivali, nego na tragu onoga što Isus u evanđelju govori – o Isusovim djelima – ona su također Božja djela. Tu je razlika između nas koji smo dionici Crkve koja je početak kraljevstva Božjega i onoga načina na koji je Ivan Krstitelj vršio svoje poslanje. On je mogao pokazati prema Isusu i pripraviti mu put. Mogao je biti svjetiljka, ali nije mogao u punini održavati ono svjetlo koje je došao pripraviti, jer kako piše u prologu Ivanova Evanđelja: „Ne bijaše on svjetlo – nego da posvjedoči za svjetlo.“
Mi, za razliku od Ivana, možemo biti svjetlo. Svjetlo smo u onoj mjeri u kojoj smo se djelima koja činimo, a djela nisu samo ono što činimo, nego i ono što govorimo, cijeli naš život, suobličili s Isusom i omogućili mu da bude vidljiv po nama te da ta djela koja činimo, budu Isusova djela. „Vjerujem da se sve ovo što sam prikazao kao Vaša djela može na taj način smatrati Isusovim djelovanjem, njegovim nastavkom onog poslanja kojega je započeo u Svetoj zemlji, a kojega je nastavio i u tom razdoblju od 22 godine po Vama i onima koji su s Vama surađivali u vršenju tih djela“, poručio je nadbiskup Uzinić riječkom nadbiskupu u miru.

Zaključujući je rekao da je svaki jubilej i prilika za propitivanje i kajanje za ono što nije bilo dobro, ali i pogled naprijed, „ne samo za Vas, nego i nas koji s Vama slavimo kako bismo zahvalni za ono što je bilo, s pogledom prema budućnosti, poput Ivana svjedočili za Istinu. A ta Istina odnosi se na Isusa, i one koji svijetle njegovo svjetlo i trude se živjeti i vršiti njegova djela. Vaš primjer nam je poticaj i nadahnuće. Nadam se da ćemo dionicu koju imamo pred sobom nastaviti s istim žarom na koji ste to Vi započeli i činili. Preporučujemo se Vašim savjetima, a osobito Vašoj molitvi, ali želimo se i otvoriti Božjoj milosti po kojoj jesmo to što jesmo i po kojoj možemo nastaviti ono djelo koje je Krist započeo – biti živa Kristova prisutnost“.

Na kraju liturgijskog slavlja riječki nadbiskup u miru prisjetio se trenutaka kada mu je ponuđena biskupska služba i izazova koja je ona nosila, ističući da su mu ti izazovi bili prilika da dadne više sebe u obnovi, u brizi o svećeničkim kandidatima, apostolatu vjernika laika i drugim pastoralnim poljima. Nije bilo lako svih ovih godina, no svom nasljedniku nadbiskup Devčić poručio je da nastavi graditi na postavljenim temeljima. Biskupska služba nije ‘kancelarija’, rekao je te izrazio zadovoljstvo što je uvidio da nadbiskup Uzinić slijedi svoje biskupsko geslo „Od ljudi za ljude“ te ga ohrabrio da u tome nikada ne bude spriječen.