U koncelebraciji su bili župnik don Ante Vranković i nadbiskupov tajnik don Antonio Brizić.

U propovijedi je nadbiskup Križić istaknuo da je sv. Luka Crkvi ostavio dragocjeno svjedočanstvo o Isusu Kristu, osobito o njegovoj blizini ljudima koji trpe. Podsjetio je da se u Lukinu evanđelju Isus ne pojavljuje samo kao učitelj i propovjednik, nego kao onaj koji s velikom blagošću i suosjećanjem pristupa čovjeku, prepoznaje njegovu bol, sluša njegov vapaj te mu vraća dostojanstvo i nadu. Prema staroj kršćanskoj predaji, sv. Luka bio je liječnik, a sveti Pavao spominje ga kao „ljubljenoga liječnika“.

Nadbiskup je istaknuo da je Luka, poznajući ljudsku patnju, bolest i nemoć, u svojem Evanđelju pokazao osobitu osjetljivost prema ljudima koji se nalaze na rubu društva. Upravo zato u njegovu prikazu Kristova života posebno mjesto zauzimaju susreti s bolesnima, siromašnima, grešnicima, udovicama i svima koje su drugi zanemarivali ili odbacivali.

Osvrnuvši se na pojedine evanđeoske događaje, nadbiskup je podsjetio na Isusov susret s gubavcem, kojemu se približio i dotaknuo ga unatoč društvenoj isključenosti koju je njegova bolest nosila te na ozdravljenje slijepca čiji je vapaj čuo iako su ga drugi pokušavali ušutkati. Posebno je izdvojio događaj uskrišenja sina udovice iz Naina, naglasivši da Isus pristupa ožalošćenoj majci i prije nego što ga ona zamoli za pomoć.

Govoreći o prispodobi o milosrdnom Samarijancu, istaknuo je da se istinska ljubav očituje u spremnosti da čovjek zastane pred tuđom patnjom i pruži konkretnu pomoć. „Bog nije nikada ravnodušan prema čovjekovoj boli“, poručio je, naglasivši da Bog u Isusu Kristu nije udaljeni promatrač ljudskih nevolja, nego onaj koji prvi prilazi čovjeku i pokazuje mu svoje milosrđe. Istaknuo je da je upravo to jedna od središnjih poruka Lukina evanđelja.

Nadbiskup je pozvao vjernike da se ne zadrže samo na divljenju Isusovim djelima, nego da njegovo suosjećanje nasljeduju u svakodnevnom životu. Podsjetio je da i danas postoje brojni ljudi koji nose teret bolesti, usamljenosti, žalosti i neizvjesnosti, a čija patnja često ostaje skrivena od pogleda drugih. „Možda ne možemo ukloniti svaku patnju. Ne možemo uvijek promijeniti okolnosti. Ne možemo svakome vratiti ono što je izgubio. Ali možemo učiniti ono što je činio Krist. Možemo se približiti“, istaknuo je.

Naglasio je da čovjeku koji trpi nisu uvijek potrebne velike riječi, nego prije svega nečija prisutnost, razumijevanje i spremnost na slušanje. Zahvalno je spomenuo liječnike, medicinske sestre, njegovatelje, volontere i članove obitelji koji svakodnevno skrbe o bolesnima, podsjetivši da je uz liječenje tijela čovjeku potrebno pružiti osjećaj prihvaćenosti i blizine. Zaključujući propovijed, pozvao je okupljene da mole za oči kojima će prepoznavati potrebite, srce osjetljivo na njihovu patnju i ruke spremne pomoći, poput milosrdnoga Samarijanca.

„Zajedništvo je velika stvar, pogotovo kada je to župno zajedništvo“, istaknuo je župnik don Ante Vranković na završetku misnog slavlja, pozvavši na zajedničku brigu za župu te na molitvu i blizinu bolesnima i svima koji trpe. Podsjetio je da slavlje euharistije treba imati svoj nastavak u svakodnevnom životu te potaknuo vjernike da, nasljedujući sv. Luku, evanđeosku poruku ponesu u svoje obitelji, susjedstvo i na ulice Kocunara.

Liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi zbor mladih i mješoviti župni zbor pod ravnanjem Mateje Žuljić. Nakon mise uslijedila je procesija ulicama kvarta.

Proslavi župne svetkovine prethodila je trodnevnica od 15. do 17. listopada. Prvoga dana slavljena je misa uz molitvu krunice i euharistijsko klanjanje, drugoga dana pobožnost križnoga puta i misa, dok je trećega dana, uz krunicu i misno slavlje, upriličen blagoslov bolesnika. Na sam dan svetkovine u jutarnjim satima slavljena je misa s blagoslovom djece, a program proslave obuhvatio je i večernje misno slavlje uz sudjelovanje mladih, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.