Uz nadbiskupa su koncelebrirala četvorica svećenika predvođena župnikom don Božom Plazibatom, a liturgijsko pjevanje predvodili su mješoviti i dječji župni zbor.

U propovijedi je nadbiskup istaknuo kako župa slavi svoj patron – Materinstvo Blažene Djevice Marije, naglasivši da to otajstvo ne govori samo o biološkom, nego o duboko duhovnom i milosnom majčinstvu koje je proizišlo iz Marijina potpunog povjerenja Bogu. Podsjetio je vjernike da se Marijino majčinstvo ne završava u trenutku Isusova rođenja, nego se nastavlja pod križem, kada joj Krist povjerava čitavu Crkvu.

Govoreći o njezinoj trajnoj prisutnosti u životu vjernika, nadbiskup je istaknuo kako mnogi u molitvi osjećaju snagu Marijine blizine te dodao: „Marija ne ostavlja svoju djecu.“ Pozvao je vjernike da joj se s povjerenjem utječu, istaknuvši da Crkva Mariju naziva Majkom Milosti, jer je po njoj Milost ušla u svijet. Pozvao ih je da, poput nje, budu nositelji milosti u vremenu obilježenom nemirom, ravnodušnošću i duhovnom prazninom.

Nadbiskup je upozorio da Bog i danas traži vjernike koji će, poput Marije, odgovoriti poslušnošću i predanjem. Naglasio je da vjera bez zahvalnosti lako sklizne u površnost te snažno poručio:

„Kako je malo zahvalnosti u ljudskom životu, napose prema Bogu koji nas svakodnevno obasiplje svojim dobročinstvima!“

Osvrćući se na evanđeoski prizor desetorice gubavaca, nadbiskup je rekao kako njihovo ozdravljenje otkriva Božje milosrđe, ali i ljudsku nespremnost da prepozna Darivatelja iza primljenog dara. „Isus djeluje iz milosrđa, iz ljubavi“, rekao je, „ne čekajući da čovjek dokaže svoju vrijednost, nego mu izlazi ususret u njegovoj ranjivosti.“ Upozorio je na opasnost da čovjek traži Boga samo kad je u potrebi, a zaboravi zahvaliti kad primi milost.

Govoreći o zahvalnom Samarijancu, jedinom koji se vratio, nadbiskup je naglasio da zahvalnost nije čin pristojnosti, nego znak duhovne zrelosti, poručivši:

„Zahvalnost nije samo lijepa gesta – to je stav srca.“

Dodao je da Bog ne gleda na vanjske pripadnosti ni ljudske kategorije, nego na unutarnju raspoloživost:

„Bog ne gleda na naciju, porijeklo, prošlost. On gleda srce.“

Na kraju je vjernike pozvao da u Mariji prepoznaju onu koja vodi k Isusu i koja nikada ne okreće pogled od svoje djece. Potaknuo ih je da iz njezina primjera uče povjerenje, poniznost i pouzdanje u Božju providnost, zaključivši riječima:

„Marija nas uči da svoju sigurnost stavljamo u Boga.“

Pozvao je okupljene da ne ostanu među onima koji primaju, a zaboravljaju zahvaliti, nego da poput Samarijanca prepoznaju dobro koje dolazi odozgor i žive ga s radošću i zahvalnošću.

Prije svečanog blagoslova okupljenima se obratio župnik don Božo Plazibat, izrazivši radost i zahvalnost nadbiskupu što je prihvatio poziv predvoditi misu povodom župnog blagdana. Govoreći o Marijinu materinstvu, naglasio je da je Marijin život svjedočanstvo poniznosti, vjernosti i zahvalnosti Bogu.

„Učeći od Marije, ostanimo hodočasnici nade. Ne bojmo se svetosti ni onoga što nam donosi utjehu života i mir“, poručio je župnik.

Zatim je pozdravio predstavnike civilnih vlasti i zahvalio župnim zborovima te svima koji su pomogli u organizaciji slavlja.