Na samom početku slavlja nadbiskup se referirao na povijest prvostolnice koju je Dioklecijan gradio kao svoj mauzolej, na vlastitu slavu, ali nije znao da će zapravo pobijediti njegove žrtve. Potom je pozvao okupljene da mole za to da ta građevina ostane spomen čuvarica naše povijesti i mjesto nade žive Crkve. U koncelebraciji su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo-Frankopan Velić, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK prof. dr. vlč. Ivica Pažin, katedralni župnik mons. Ante Mateljan, i vlč. Antun Luketić. Pjevao je zbor vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije „sv. Anastazije“ pod ravnanjem Marka Vrkića.

U homiliji nadbiskup je podsjetio da Crkva slavi mučeništvo Ivana Krstitelja, Isusova preteče koji je do kraja ostao uzor kao autentičan Isusov svjedok, a poznata je izjava pape Pavla VI. da ljudi više slušaju svjedoke nego učitelje, a učitelje samo ukoliko su svjedoci. Ivan Krstitelj je bio Božji glas i „ubijen je zbog svoje neustrašive borbe za moralne vrijednosti bez obzira na sve posljedice pa on može biti uzor u našim stavovima protiv raznih protuprirodnih zakona koje se želi prikazati kao nešto normalno ili kao civilizacijsko dostignuće“.

Nadalje, strah od ponižavanja čest je razlog naših zataja, a Ivan nam može biti škola duhovne snage koja je dolazila iz njegova iskustva Boga, iz molitve. Nadbiskup je također podsjetio na to da je Isus bio u zaboravu nakon što su ga u rođenju navijestili priroda i anđeli, sve dok se nije pojavio Ivan Krstitelj te je tako vjeroučiteljima pokazao da za vjeru nisu potrebna nebeska ukazanja, već čovjek koji će među ljudima biti Božji svjedok. „Svjetlo istinito koje dođe na ovaj svijet ima potrebu poniznih i iskrenih svjedoka preko kojih će zabljesnuti“, rekao je nadbiskup i nastavio pojašnjavanjem da je Ivan bio upravo takav svjedok jer je, kada su mu ljudi počeli pridavati veliko značenje, sebe definirao kao onaj koji nije ni mesija, ni Ilija ili neki od proroka, već tek glas koji u odnosu na Isusa nije dostojan niti onoga što čine sluge ili robovi. On u svojoj poniznosti usmjeruje svu pažnju na Isusa i sebe drži nevažnim u odnosu na njega i upravo se u tome ogleda istinska poniznost jer svjedok ne smije pokazivati na sebe, već na onoga koga naviješta. Ivan kao autentični svjedok ima potrebu za pustinjom dok mi često imamo potrebu za trgovima i masivnosti okupljanja jer se tada osjećamo važnima. Ipak, navjestitelj ima samo dvije mogućnosti: biti nositelj Svjetla ili biti nositelj samoga sebe, a Ivan je definitivno bio onaj koji je sebe u potpunosti zanijekao u korist Isusu i upravo zato ga je Isus uzvisio rekavši da nijedan rođen od žene nije veći od njega. U zaključku nadbiskup je zamolio zagovor sv. Ivana u tome da svi okupljeni, kao vjeroučitelji, znaju Isusa stavljati u središte i tako njemu dovoditi sve one koji ga svjesno ili nesvjesno traže.

Na samom kraju prof. dr. Ivica Pažin zahvalio je, uime organizatora, nadbiskupu na predvođenju euharistijskoga slavlja i svjedočkoj poruci koju je uputio te katedralnom župniku mons. Mateljanu na otvorenosti da uvijek sudjeluje u programima Katehetskih škola. Naposljetku je vjeroučitelje podsjetio na obveze drugog radnog dana Škole i zaželio svima dobar odmor. Prije blagoslova nadbiskup Križić je uime ime cijele Hrvatske biskupske konferencije zahvalio vjeroučiteljima na svemu što čine i poručio im da su biskupi svjesni njihovoga truda, ali i poteškoća u radu kojih se ne treba bojati jer su one često znak da su na pravom putu. „Nosite Isusa u svom srcu, svjedočite ga drugima! Bog će vam biti nagrada za sve one duše kojima ste pomogli da Boga bolje upoznaju, zavole i počnu živjeti u skladu s njegovom voljom“, zaključio je nadbiskup.