U koncelebraciji je bilo osam svećenika predvođenih generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem i makarskim katedralnim župnik don Jurom Lovrinčevićem. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti katedralni zbor sv. Marka evanđelista pod ravnanjem Marina Turića.

Nadbiskup je u propovijedi govorio o povijesti mučeništva u prvim stoljećima Crkve, naglasivši kako su mučenici bili temelj na kojem se Crkva gradila i njezina najveća snaga. Podsjetio je kako rimski povjesničari svjedoče o brojnim pogubljenjima kršćana te kako su i sami pogani bili zbunjeni snagom vjernika koji su „prihvaćali smrt i to tešku, mučeničku“ zbog Isusa. Istaknuo je i riječi ranokršćanskog autora koji je zapisao: „Zar ne vidiš da što ih više osuđuju na smrt, oni postaju brojniji!“. Govoreći o bezimenim mučenicima ranog kršćanstva, naglasio je kako su mnoga njihova imena izgubljena, ali je ostalo sjećanje na to da su život dali za Krista, što je „njihovo i ime i prezime“. U tom je kontekstu istaknuo i mučenika čije se relikvije časte u Makarskoj, kojemu su vjernici dali ime Klement, „Blagi“.

Podsjetio je i kako je u VII. stoljeću papa Ivan IV. poslao opata Martina u razrušenu Salonu kako bi prikupio kosti mučenika, a Rim je te relikvije smatrao neprocjenjivima. Pojasnio je zatim da su mučenici bili prvi sveci Crkve i njezini najmoćniji zagovornici jer su za Krista dali ono najveće – vlastiti život, te rekao: „Ako su oni dali svoj život iz ljubavi prema Isusu, što bi njima Isus mogao uskratiti ako ga zamole?“. Naglasio je kako mučenici nisu bili fanatici, nego ljudi duboke vjere koji su Isusa osjećali kao dio svoga srca.

Zatim je govorio o iskustvu svetog Pavla, koji je unatoč progonima tvrdio da „ni nevolje, ni progonstva, ni glad, ni pogibao“ ne mogu rastaviti vjernika od Kristove ljubavi, te istaknuo kako Pavao pobjedu vidi u vjeri, a da je snaga kršćana uvijek bila u Božjoj ljubavi, jer je Krist rekao: „Ne bojte se! Ja sam pobijedio svijet“. Osvrnuo se i na starozavjetno uvjerenje kako Bog štiti pravednike od nevolje, pa su ljudi patnju često tumačili kao Božju kaznu. Naveo je primjere Joba i slijepca iz Evanđelja te naglasio Isusove riječi kako nevolja nije uvijek posljedica grijeha. Svetopisamska tvrdnja da se pravednike „ne dotiče muka nikakva“ odnosi se, objasnio je, na najveću muku – beznađe pred smrću, a pravednik zahvaljujući vjeri tu muku nema.

Govorio je i o tome kako se „očima bezbožnika čini“ da je smrt pravednika nesreća, ali da to nije tako jer su pravednici „u miru“. Naglasio je kako i danas postoje ljudi koji nose teške patnje, a zrače vedrinom i ljubavlju zbog snage koja misterozno u njima djeluje. Na kraju je pozvao vjernike da mole svetog Klementa za zagovor svih patnika ovoga kraja i rekao: „Da dobri Bog patnicima udijeli svoju snagu, da bi oni svoju patnju mogli pretvoriti u blagoslov za sebe i druge.“

Na kraju misnoga slavlja uz svečane zvuke zvona i orgulja, otvorena je raka sv. Klementa čime je službeno započeo središnji dio proslave zaštitnika ovoga grada i nekadašnje Makarske biskupije. Ključeve rake po drevnom su običaju nadbiskupu predali katedralni župnik, gradonačelnik Makarske te predstavnici župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća. Prije svečanog blagoslova okupljenim se vjernicima obratio župnik don Jure koji je pozvao župljane da ove jubileje žive kao vrijeme duhovne obnove, potakuvši ih da se otvore Bogu, pomire s Njime i jedni s drugima te da oproste kako bi, po zagovoru sv. Klementa, postali „fini ljudi“ i vjerni svjedoci Evanđelja.

Zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi slavlja te pozvao vjernike na sutrašnju svečanu misu i procesiju ulicama grada, koju će predvoditi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Posebnu zahvalu uputio je nadbiskupu Zdenku za njegov pohod, blizinu i pastirsku brigu, moleći da ga sv. Klement prati u njegovoj službi i dade mu snage za ustrajno i hrabro vodstvo Crkve.

Na kraju su Makarani nadbiskupu uručili poklon – jedinstvenu sliku akademskog slikara Gorana Novovića. Župnik je pojasnio simboliku umjetničkog djela: u središtu slike nalazi se relikvija sv. Klementa kao podsjetnik da su upravo njezinim dolaskom prije 300 godina u Makarsku započela stoljeća štovanja i pobožnosti. Iz relikvije se širi spiralni motiv koji predstavlja protok vremena i trajnu prisutnost sv. Klementa u životu grada. Na slici je također simbolički istaknuta odluka biskupa Bijankovića koji je prije tri stoljeća posvetio grad sv. Klementu, a time je ovaj mučenik postao trajni nebeski zaštitnik Makarske.