U svojoj homiliji nadbiskup Kutleša istaknuo je kako su se sestre Milosrdnice „neizbrisivo utkale u povijest grada Zagreba, Zagrebačke nadbiskupije i njezinih institucija, Crkve u Hrvatskoj, a potom i puno šire”. 
„Povijest velikih Redova i Družbi poznaje razdoblja u kojima prvotni žar njihovih članova oslabi, karizma se razvodni, dođe do neprepoznavanja ciljeva i elemenata koji ujedinjuju te do neprepoznatljivosti u odnosu na duh i dušu izvornog nadahnuća i žara. To je, rekli bismo, normalna faza u životu redovničkih zajednica. Ono što za vas ne bi smjelo biti normalno je: ne prihvatiti realnost, ne prepoznati što se od vas traži i prepustiti se malodušju koje nikoga ne može oduševiti za nasljedovanje”, istaknuo je nadbiskup.

Nadalje, nadbiskup je naglasio važnost duhovnosti novih početaka koje nema bez poniznosti. Stoga je govorio o tri kreposti koje „sv. Vinko stavlja u središte duhovne obnove svojih sestara, a koje nam danas toliko nedostaju, bilo u društvu bilo u Crkvi”.

Istaknuvši poniznost nadbiskup je rekao kako je sestrama poznat recept za poniznost sv. Vinka: „apsolutnom iskrenošću sebe smatrati vrijednima prijezira, radovati se što su drugima poznate naše mane i slabosti pa nas zbog toga preziru, u skrovitosti držati dobro što Bog čini po nama te ga pripisati njegovu milosrđu i zaslugama drugih”. 

Zatim je mons. Kutleša spomenuo jednostavnost. „Otvorenost novome pretpostavlja jednostavnost, koja je također krepost koju vam je nalagao vaš utemeljitelj. Ona se za svetog Vinka sastoji u tome da sve što činimo ili govorimo nema u sebi nikakvo proturječje nego da bude čisto i jednostavno, bez dvosmislenosti”, rekao je nadbiskup.

Kao treću krepost propovjednik je naglasio izgrađivanje zajedništva kroz svakodnevno pouzdanje u Gospodina te nastavio da „duhovnost novih početaka pretpostavlja usmjerenost samo i jedino na Isusa. Jedino tako je moguće autentično zajedništvo i međusobna ljubav. Isus je onaj kojemu treba prepustiti inicijativu kad se nađemo suočeni s vlastitim neuspjesima, umorom, rezignacijom. Usmjeriti svoj pogled samo k njemu znači iznova probuditi nadu, otisnuti se od obale gubitaka i bezvoljnosti, pasivnosti, razočarenja te zaploviti i baciti mreže kamo on kaže.”

Na kraju svoje homilije nadbiskup Kutleša spomenuo je mučenike sv. Bartola i bl. Miroslava Bulešića čiji spomendan je slavljen te je istaknuo da „mučenik, znamo, nije onaj tko ne voli život, već netko tko život dariva upravo jer ga posjeduje u punini i jer zna odakle dolazi i kamo ide.” 

Citirajući Jean-Pierra Renouarda nadbiskup je zaključio da „Jedino Duh Sveti daje nam snagu biti jednostavnima, poniznima, blagima, umrtvljenima i zanesenima. Da bismo tako živjeli treba, dakle, djelovati na taj način i moliti da to postignemo. U tom smislu, čovjek molitve sposoban je za sve“.

Tijekom kapitula izabrano je novo Vrhovno vijeće Družbe. Za novu vrhovnu poglavaricu izabrana je s. M. Jelena Ikić.
Za članice Vijeća izabrane su:
s. Marina Pintar, I. savjetnica i zamjenica
s. M. Stjepanka Pavić, II. savjetnica
s. M. Julijana Djaković, III. savjetnica
s. Katarina Nekić, IV. savjetnica.