Suslavili su požeški biskup Ivo Martinović i krčki biskup Ivica Petanjak te brojni svećenici.

Na početku mise provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić je pozdravio sve u ime domaćina, svetoduških franjevaca konventualaca, kao i u ime organizatora proslave franjevačkih jubileja. Kazao je da je po sv. Franji svjetlo evanđelja obasjalo cijeli svijet. „Stoga smo u Vijeću franjevačkih zajednica zaželjeli da nam ova proslava bude novi poticaj i podsjetnik kako smo i sami pozvani odsijevati ljepotom evanđelja i vlastitoga poziva jer je svetost najljepše lice Crkve, kako je to rekao papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate“, poručio je.

Nadbiskup Kutleša je na početku homilije rekao da je zahvalan i radostan što ima čast predvoditi euharistijsko slavlje na koje ih je okupilo obilježavanje osamstote obljetnice od kada je sveti Franjo primio stigme. „Vjerujem da je vaša prisutnost ovdje motivirana ponajprije životom svetoga Franje, njegovom silnom ljubavlju prema Isusu, kao i živom željom da iskusite pomoć njegova zagovora. Sveti Franjo bio je izniman Kristov nasljedovatelj i štovatelj njegove muke, toliko da je i na svom tijelu zaslužio nositi znakove unutarnjeg jedinstva s Kristom. Stoga, ni nakon 800 godina, ovaj Svetac ne prestaje privlačiti vjernike, a intrigira i one koji su se udaljili od vjere ili je nikada nisu upoznali“, poručio je te dodao da će se nadahnuti na trima temama iz bogatstva života sv. Franje: zahvalnosti, pokori i mirotvorstvu.

Govoreći o zahvalnosti, podsjetio je da je Franjo, nakon što je primio stigme, izrekao molitvu pohvale Bogu. „U tom iznimnom trenutku svoga života cijelo je svoje biće pretočio u molitvu hvale. U njoj jednostavnim jezikom izražava ono što Bog jest u sebi i što je predstavljao njemu, siromašnom bratu, koji se volio nazivati ‘ludom’ i ‘glasnikom Velikoga kralja’. Za Franju, Bog je sveti Bog koji stvara čudesa; on je jak i velik, trojstven i jedini, kralj neba i zemlje. On je svako i najveće dobro, živi i istiniti Bog. Očituje nam se kao sveta ljubav, mudrost, poniznost, blagost, ufanje i ljepota“, kazao je.

Nadalje je, osvrćući se na Franjino obraćenje, poručio da je milost u njemu započela svoje djelo nakon što ga je pogodila bolest koja ga je dovela do odbojnosti prema ispraznostima u kojima je uživao. „Privučen nutarnjim iskustvima, počeo je neprestano razmišljati o Kristovoj muci i povlačiti se na samotna mjesta na molitvu. U molitvi je, malo po malo, s velikom jednostavnošću primao Božja nadahnuća. Riječi Svetog pisma ispunjavao je odmah i doslovno, a Bog je njegov život učinio tumačenjem svojih riječi, ponajprije o siromaštvu, koje je za Franju postalo ključna oznaka ljubavi prema Bogu“, istaknuo je zagrebački nadbiskup.

Potaknuo je nazočne vjernike da čašćenje relikvija svetoga Franje u svakome probudi duboku zahvalnost. „Neka zahvalnost bude naš temeljni životni stav i raspoloženje“, rekao je.

Potom je kazao da sv. Franjo zadivljuje svojom spremnošću za pokoru. „Franjina pokora nije bila puka isposnička vježba već plod čiste pažljive ljubavi prema Gospodinu. Ona proizlazi iz temeljnog raspoloženja duše, a to je u Franje beskrajna zahvalnost koja mu nije dopuštala pomisao da on nešto čini ili daruje Bogu, već da se odriče jer je on, dužnik preko svake mjere, obdaren svim dobrima“, naglasio je te dodao da danas mnogi u svetom Franji vide samo vesela brata koji se znao živo radovati stvorenjima, no ne uspijevaju razumjeti siromaštvo i pokoru kojima je podvrgavao svoje tijelo odbijajući blagodati ovoga svijeta.

„Za one kojima je kršćanstvo samo jedna od religija, mit ili filozofija, rane su problem, Kristov križ je pometnja, a ljubav koja završava na križu je nepoznanica. Takvi će u ljubavi svetoga Franje prema prirodi hvaliti njegovu ekološku osviještenost, u njegovim pohvalama stvorenjima prepoznavati bezličnu religioznost u kojoj svatko može pronaći sebe, a u ljubavi prema siromaštvu neki oblik anarhije. No, bez pokore i rana nema svetog Franje, kao što bez križa nema kršćanstva“, upozorio je propovjednik.

Potom se osvrnuo na mirotvorstvo sv. Franje rekavši da je njegovu poruku o miru pratio poziv na obraćenje. „U svijetu prepunom sukoba, čini se da više nitko ne čuje pozive  na mir, upravo stoga što se ne želi čuti poziv na obraćenje, a još manje nešto poduzeti u vezi s njim. Žarišta ratnih sukoba koji se trenutno vode samo su odraz nereda koji vlada u ljudskim dušama i plod su duboke pohlepe te želje za utjecajem i moći. Pravi rat koji se vodi je onaj za ljudske duše i srca“, istaknuo je dodavši da je pomirenje moguće ako čovjek posjeduje makar tračak mira u sebi i iskrenu spremnost da se za njega založi.

„Sveti Franjo zadobio je stigme pri koncu svoga života, moleći za milost da u duši osjeti bol koju je Isus podnio u svojoj gorkoj muci, kao i ljubav koja ga je nagnala da je za nas podnese. Relikvije koje danas častimo nama su znak Franjine ljubavi prema Isusu, samoj Ljubavi koja za Franju nikad nije dovoljno ljubljena. One su također znak Isusove ljubavi prema čovjeku koji mu velikodušno otvori svoje srce. Sve je pitanje ljubavi. Euharistijska žrtva koju slavimo najuzvišeniji je izraz Božje ljubavi i njegova sjedinjenja s nama ovdje na zemlji. Pripremimo svoje duše da naše predanje njemu bude potpuno, a naše pokajanje zbog propusta u ljubavi prema Bogu i bližnjemu iskreno, da ne bismo, iako domaći u vjeri, zaslužili prijekor koji je Isus nekoć uputio židovskim gradovima“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju misnoga slavlja, nazočnima se obratila predsjednica Vijeća franjevačkih zajednica s. Darija Jovanović zahvalivši Bogu na sv. Franji i obljetnicama koje obilježavaju. Zahvalila je također nadbiskupu Kutleši na upućenim riječima, biskupima Martinoviću i Petanjku te svima drugima koji su omogućili i sudjelovali u obilježavanju franjevačkih jubileja. Rekla je da Isus i danas svima poručuje: „Idi, kreni, učini nešto za druge. Ne misli samo na sebe, ne budi sebičan, jer ono što egoistički skupiš samo za sebe, nestaje s tobom, li ono što drugima velikodušno i iz ljubavi daruješ, ostaje trajno.“

Nakon završnog blagoslova, vjernici su imali priliku iskazati čast relikviji krvi sv. Franje Asiškoga.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor franjevačkih provincija iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine.